121. rođendan Ive Andrića: Velikan kojeg je smrt uzdigla

Bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić rođen je na današnji dan 1892. godine, u Docu kod Travnika. Veliki pjesnik, prozaik, književnik i diplomata, Nobelovu nagradu za književnost je dobio 1961. godine.

Otac mu je umro dok je još bio dječak, pa se s majkom kao dvogodišnjak preselio u Višegrad kod očeve sestre, a život u tom gradu je ostavio traga i na njegovo pisanje. Nakon osnovne, u Sarajevu je upisao srednju školu, Veliku gimnaziju, a kasnije je studirao na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu te u Beču i Krakovu.

Nakon Prvog svjetskog rata se bavio i diplomatijom, obavljao je poslove pomoćnika ministra vanjskih poslova i vanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Andrić je nakon 1945. godine postao prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. Imao je veoma uspješnu diplomatsku karijeru, 1920. godine je postavljen za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima u Bukureštu, Trstu i Gracu. U to vrijeme objavio je zbirku pjesama u prozi "Nemiri", pripovijetke "Ćorkan i Švabica", "Mustafa Madžar", "Ljubav u kasabi"...

Tokom 1927. godine radio je u konzulatima u Marseju i Parizu, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovijetka "Most na Žepi". Od 1930. do 1933. godine bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Ženevi. U to vrijeme objavio je prvi dio triptiha "Jelena, žena koje nema".

U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata bio je na funkciji opunomoćenog ministra i vanrednog poslanika jugoslavenske vlade u Berlinu (1939.). Po izbijanju Drugog svjetskog rata, zbog neslaganja sa vlastima u Beogradu podnosi ostavku na mjesto ambasadora.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata živi povučeno u svom stanu u Beogradu, na Zelenom vencu, za koji je rekao da je najružnije mjesto na svijetu, ne dozvoljavajući bilo kakvo štampanje i objavljivanje svojih djela. U isto vrijeme piše svoja najbolja djela, koja će kasnije doživjeti svjetsku slavu.

Godine 1954. postao je član Komunističke partije Jugoslavije i prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. Prvi je potpisao Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku. Te godine štampao je u Matici srpskoj roman "Prokleta avlija".

Bio je prvi čovjek s prostora bivše Jugoslavije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 1961. godine, za roman "Na Drini ćuprija", kao i za cjelokupni dotadašnji rad na "historiji jednog naroda". 

Post a Comment

Noviji Stariji