Učenjak Tantavi, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi jedan događaj iz života učenjaka Ahmeda Ez-Zajata: Učenjak Ahmed je je bio profesor koji na ovom svijetu nije poznavao ništa osim Azhara gdje je podučavao, kuće u kojoj je živio, i puta između njih. Kako su godine prolazile zdravlje ga je polahko počelo izdavati i bio mu je potreban odmor. Doktor ga je natjerao da uzme malo slobodnog vremena i predložio mu da ode negdje daleko od posla i kuće, te ga je posavjetovao da uživa u miru parkova pored Nila. Učenjak posluša savjet doktora te se jednog dana zaputi i unajmi kočije, jer auta nisu bila dostupna u to doba, te reče vozaču: "Sine, odvedi me na lijepo mjesto gdje se mogu odmoriti i uživati u pogledu."
Međutim, vozač kočije je bio pokvarenjak, te je odveo učenjaka na mjesto u Egiptu koje je u to vrijeme imalo nekoliko kuća gdje su živjele prostitutke. Nakon dolaska, učenjak primjeti da uskoro treba nastupiti akšam namaz, te mu zapovijedi da ga prvo odvede u obližnji mesdžid. Vozač pokaza prema nekoj od kuća gdje je mogao da obavi namaz. Vrata kuće su bila otvorena, a žena koja je vodila tu kuću je sjedila, na način na koji žene poput nje sjede. Kada ju je učenjak vidio, oborio je pogled. Sjeo je na obližnju stolicu i čekao početak namaskog vremena.
Žena je bila zbunjena njegovim dolaskom te je stalno gledala u njega. Pitala se zbog čega je ovaj čovjek došao kod nje, jer nije ličio na svakodnevne mušterije. Dugo je razmišljala, ali se nije usudila da ga pita šta radi u njenoj kući. Ono što ju je spriječilo da ga pita je stid koji je osjećala iako je bila prostitutka. Međutim, taj stid stid se pojavljuje jedino pred pobožnim ljudima. S druge strane, on je nastavio zikriti dok je gledao u sat, dok nije čuo zvuk ezana iz daleka.
Upitao ju je: "Gdje je mujezin? Zašto nije učio ezan kad je nastupilo vrijeme akšama? Jesi li ti njegova kćerka? Ona je šutila. Učenjak je čekao neko vrijeme, a onda je rekao: "Kćeri, vrijeme akšam namaza traje kratko, i nije dozvoljeno da odgađamo njegovo obavljanje. Ne vidim nikoga ovdje, tako da, ako imaš abdest, hajdemo zajedno klanjati u džematu." Proučio je ezan ne gledajući u nju, međutim, kad je počeo učiti ikamet, primjetio je da je iza njega i dalje vlada tišina. Upitao ju je: "U čemu je problem? Zar nemaš abdest?"
Odjednom, iman je preplavio njeno srce kada se sjetila starih dana kada je vjera ispunjavala njeno srce čistoćom i kada je bila daleko od grijeha. Počela je glasno plakati kleknuvši na noge. Učenjak se iznenadio, nije znao šta bi moglo da je smiri. Onda je ona počela pričati svoju priču.
Učenjak je primjetio pokajanje u njenim riječima, i osjetio je istinu u njenoj tevbi. Shvatio je iskrenost onoga što mu je ispričala, te joj je rekao: "Kćeri, znaš li šta naš Gospodar kaže: "Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti..." (Zumer, 53) Sve grijehe, kćeri, sve grijehe... Vrata pokajanja su otvorena za svakog griješnika i toliko su široka da ih mogu obuhvatiti bez obzira na teret njegovih grijeha. Allah oprašta čak i kufr! Ko god uznevjeruje u Svemilosnog, nakon što je bio vjernik, a iskreno se pokaje i ponovo izgovori šehadet sat vremena prije nego mu smrt dođe, Allah će ga prihvatiti.
Allah, draga moja kćeri, je najvelikodušniji. Jesi li ikad čula da je neko ko je velikodušan zatvorio vrata onome ko mu je pokucao na njih? Ustani, okupaj se, i obuci hidžab. Očisti svoje tijelo vodom, a svoje srce tevbom. Približi se Gospodaru, On te čeka. Međutim, nemoj oduljivati, da ne zakasnimo sa klanjanjem akšam namaza."
Uradila je ono što ju je učenjak zamolio, i vratila se sa novom haljinom i novim srcem. Stajala je iza njega i klanjala. Osjetila je slast u tom namazu, i da joj je on u potpunosti očistio srce. Nakon završetka namaza, učenjak joj reče: "Pođi sa mnom, i pokušaj prekinuti svaku vezu koju imaš sa ovim mjestom i svima u njemu. Pokušaj izbrisati iz sjećanja vrijeme koje si provela ovdje. Uvijek moli Gospodara za oprost, i povećaj činjenje dobrih djela. Uistinu, prostitucija nije grijeh jednako velik kao nevjerstvo. Imamo primjer Hinde bint 'Utba, koja je bila nevjernica, a nakon što je postala vjernica, dovoljno je reći da govorimo za nju 'nek' Allah bude zadovoljan njom.'
Učenjak ju je potom odveo u kuću gdje su živjele istinske vjernice, a potom joj našao odgovarajućeg muža i posavjetovao ga da se brine o njoj.
Objavi komentar