Voda nema okus, nešto je što su svakog od nas učili u školi. Voda je baza za sve ostale okuse, startna točka, nulta pozicija. Ono što je voda jeziku, to je tama očima i tišina ušima. No znanstvenici više ne misle tako.
S vremenom su znanstvenici počeli primjećivati kako gutljaj destilirane vode može izazvati određeni okus. Neki su rekli kako je gorka, a drugi da je bljutava, no do dvadesetih godina prošlog stoljeća slupilo se dokaza da voda mijenja okus prema onome što je netko pojeo netom prije. Pijenjem vode nakon nekog kiselog jela ona će možda imati slatkast okus, dok nakon soli će možda imati malo gorkast okus.
U šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća psihologinja Linda Bartoshuk objavila je nekoliko studija o okusima vode. Ona je istraživala okuse vode i bez da osoba pretzhodno išta jede, odnosno samo prema slini u ustima. Otkrila je da već sama slina može pokrenuti okus vode u ustima.
Početkom 2000-tih godina znanstvenici su tvrdili kako voda zapravo i sama ima okus. Njihova studija pokazala je kako određeni dijelovi mozga kod ljudi i laboratorijskih štakora, imaju specifičnu reakciju na vodu.
Otprilike istovremeno, skupina znanstvenika sa Sveučilišta Utah otkrila je da stanice okusa kod sisavaca proizvode proteine akvaprione. Ti su proteini, prema tom istraživanju, možda i moguć način pomoću kojeg voda stimulira stanice okusa direktno.
No, ako pitate bilo koga na cesti, taj će vam vjerojatno kao iz puške ispaliti da voda nema okus. Točka. Protiv ljudi koji jednostavno ne žele vjerovati znanstvenicima u tvrdnji da voda ima okus, teško se boriti dokazima. Slično je i među samim znanstvenicima.
"Naići ćete na pregršt ljudi koji ne vjeruju da voda ima okus i gotovo. Ja sam otišla iz proučavanja vode. Kad istražujete polje u kojem nitko ne vjeruje u ono što mu pričate, tada krenete dalje", pojasnila je Patricia Di Lorenzo sa sveučilišta Birmingham, a prenosi popsci.com.
No, za Sidneyja Simona, psihologa sa Sveučilišta Duke, sasvim je logično da voda ima okus. "To je najčešći element na Zemlji. Čini 75 posto ljudskog tijela. Čini 75 posto površine planeta. Mislim, zašto ne bi imala nešto takvo?", pojašnjava Simon.
Haber.ba
Objavi komentar