Prije svega kako se pravi vremenska prognoza?
Vremenska prognoza se zasniva na matematičkim modelima ponašanja atmosfere.
Ti modeli su prilično kompleksni i za njihova izračunavanja su potrebni super kompjuteri, to jest kompjuteri sa mnogo veći i bržim procesorima nego naši računari kod kuće.
U te matematičke modele se ubacuju podaci sa terena, mjerenja i i slično, pa se tako predviđa modela ponašanja vremena u budućnosti, .
Koji su najčešći problemi koji se javljaju?
1) Matematički modeli su samo aproksimacije
Ti matematički modeli na osnovu kojih se predviđa vrijeme su izuzetno kompleksni i zavise od mnoštva faktora. A mnogi od tih faktora zavise i utiču jedan na drugi, pa to dodatno komplikuje stvari. Zato se određena ponašanja aproksimiraju, to jest uzimaju se približne veze i zavisnosti. Dakle, ti modeli predstavljaju samo približnu sliku stvarnosti. Zamislite da neko želi da vaše ponašanje i razmišljanje predstavi u obliku matematičkog modela. To je nemoguće jer na naše ponašanje utiče toliko međusobno povezanih stvari, da moramo da se koristimo aproksimacijama. Na primjer, ako je vaš omiljeni tim izgubio utakmicu, vi ćete biti neraspoloženi, ali možda i nećete. Sve zavisi. Tako je i sa vremenom.
2) Atmosfera je ogromna i haotična
Zemljina atmosfera je toliko ogromna i kompleksna da predstavlja problem i najboljim kompjuterima. Male sitnice koja se dese u jednom dijelu Zemlje, mogu da utiču na vrijeme u sasvim drugom kraju svijeta. Zato se kaže da je atmosfera haotična, to jest da nema nekog reda, jer bilo šta može da promjeni bilo šta.
3) Mjerenja nisu dovoljna ili su pogrešna
Podaci na osnovu kojih donosimo svoj sud u budućem vremenu su raznoliki i mnogobrojni. Tu mora da se vodi računa o trenutnoj temperaturi, vazdušnom pritisku, položaju Sunca, godišnjem dobu i još mnogo toga. I svi ti faktori ne samo da zavise jedni od drugih, već se stalno mijenjaju. Pošto se oni stalno mijenjaju, najbolje bi bilo da ih pratimo non-stop, ali to je nemoguće. Mjerenja se uglavnom vrše u određenim vremenskim intervalima, pa zato dosta toga može da se propusti. Plus, mjerenja se vrše samo u određenim područjima. Na primjer, možemo da izmjerimo temperaturu vazduha na jednom mestu, ali ta temperatura na drugom mjestu udaljenom 10km, može biti bitno drugačija, ali mi toga nismo svjesni, jer ne možemo sve da mjerimo.
I ne samo to, nego uspješnost mjerenja zavisi i od kvaliteta mjernih instrumenata, a ne postoji nijedan instrument koji je savršen i koji ne može da pogriješi.
Haber.ba
Objavi komentar