Nove reportaže na temu evropskih integracija Bosne i Hercegovine DEPO Portal počinje pričom o jednom od najkorumpiranijih javnih sektora u državi - zdravstvu... Da li je davanje mita u zamjenu za adekvatne ljekarske usluge postalo normalno među bh. građanima i koji su prvi koraci u borbi protiv korupcije u oblasti zdravstva?
Hapšenje Velida Torića, direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona, krajem prošle godine, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo „Organizirani kriminal“ u vezi sa krivičnim djelom „ Primanje dara i drugih oblika koristi“, krivičnim djelom „Protuzakonito posredovanje“ i krivičnim djelom „Zloupotreba položaja ili ovlaštenja“, ponovo je aktualizovalo rak ranu bh. društva - duboku korumpiranost javnog sektora, u ovom slučaju sektora zdravstva.
Naime, direktor tuzlanskog Zavoda, mada to nije javno potvrđeno, uvaćen je na djelu, upravo u trenutku kada je primao mito!
Iako je veoma teško, gotovo nemoguće, odrediti stepen korupcije u određenoj oblasti (imajući u vidu da se slučajevi korupcije odvijaju u tajnosti), realna ocjena je da se zdravstvo nalazi u samom vrhu bh. društva po pitanju prisutnosti korupcije. Ovo pokazuju istraživanja percepcije korupcije, gdje građani veoma visoko pozicioniraju zdravstvo, odnosno ocjenjuju ga veoma korumpiranim, prvenstveno zbog toga što imaju lična iskustva i direktno se susreću sa raznim vidovima mita i korupcije u ovoj oblasti.
Ivana Korajlić, program menadžer i portparol Transparency International BiH, smatra da u BiH nisu uloženi dovoljni napori da se uopšte počne rješavati pitanje korupcije u zdravstvu, nego naprotiv, vladajuće strukture se nerijetko obračunavaju s pojedincima koji su pokušali razotkriti korupciju u ovom segmentu:
Pokušaji revizije procesa nabavki, ugovora, i transakcija zdravstvenih institucija do sada su nailazili na zataškavanje, pa čak i smjene ministara, s ciljem sprečavanja otkrivanja korupcije na najvišim nivoima u oblasti zdravstva“.
Korupcija kao norma ponašanja
Jedan od najvećih problema koji korupciju u zdravstvu čini gotovo neizbježnom, jeste i odnos samih bh. građana prema ovom pitanju. Darivanje medicinskog osoblja čuvenim "kovertama" i drugim skupocjenim poklonima radi ubrzanja procesa dobijaja zdravstvenih usluga ili u znak zahvalnosti za pruženi tretman, u BiH je postala norma ponašanja i nepisano društveno pravilo. Ovo potvrđuje i anketa koju je proveo DEPO portal, gdje je čak 60% ispitanika navelo da daje neki oblik mita ljekarima i da im je to,a neki način, posve normalno.
Ipak, stav Transparency Internationala je da korupcija u zdravstvu ima mnogo ozbiljnije oblike od mita koji građani daju za dobijanje adekvatne medicinske njege:
Sitni oblici zahvalnosti su najmanji problem našeg zdravstva. Ne smijemo zaboraviti proces zapošljavanja u zdravstvenim ustanovama, koji je veoma često netransparentan, obilježen nepotizmom i kronizmom, te se čak zarad zapošljavanja poznanika, rođaka, stranačkih kadrova i sl. mijenjaju pravilnici institucija, izbjegavaju konkursi, trguje se radnim mjestima i sl. Ovo za posljedicu ima zapošljavanje neadekvatnog kadra, posebno opasne pojave kada govorimo o medicini, jer će vaš život jednog dana zavisiti od stručnosti tih osoba, upozorava naša sagovornica.
Prema Koraljivićevoj, ozbiljan problem korupcije u zdravstvu javlja tek onda kada zbog činjenice da je neko dao mito, druge osobe neće bti u mogućnosti da dobiju zdravstvenu njegu, ili u situacijama kada građane neko ucjenjuje i zahtijeva da daju novac kako biste dobili krevet u bolnici:
Svako od nas kao pojedinac mora promijeniti svoj odnos prema ovoj pojavi, i shvatiti konačno da kroz plaćanje zdravstvenog osiguranja mi već odvajamo novac da bismo dobili advatno liječenje, te da je zahtijevanje bilo čega preko toga zloupotreba uloga zdravstvenog osobla. Naravno, ovaj dio je i najosjetljiviji, jer u situaciji kada vam zdravlje ili život voljene osobe zavisi od toga da li ćete pristati na ovakav vid ucjene, spremni ste na sve.
Iskustvo građanke
Svjedočanstvo o negativnom iskustvo koje je doživjela u Domu zdravlja Ilidža na našu adresu je nedavno poslala Azra Bekić. Tvrdi da je zbog nenajavljenog farmaceutskog predstavnika, kojeg je mimo svih pravila pedijatrica primila preko reda i koji se duže vremena zadržao u njenom uredu, sa svojim bolesnim djetetom u punoj čekaonici morala nekoliko sati čekati da dođe na red:
Svoju bolesnu djevojčicu dovodim na pedijatrijski pregled, i dok čekamo svoj red u čekaonici dolazi farmaceutski predstavnik, žuri čovjek, vjerovatno mora svoju normu ispuniti, onako nervozno gleda na sat, i pretpostavljate, nema vremena da čeka da maleni pacijenti završe, već će on ući preko reda (to samo kod nas ima), navikao je tako, zna da mu se ljekari obraduju kad ga vide, nosi im poklone. Pritom doktorica zaboravlja da su joj ciljna grupa baš ti mali pacijenti kojima oduzima prvenstvo pregleda. Mogu djeca sačekati. Hajde bogati, nema temperaturu, reći će mi pedijatrica kasnije, ispričala je naša sugrađanka.
Ipak, ona nije sjedila skršenih ruku i zbog neprofesionalnog ponašanja osoblja uputila je žalbu JUDZKS, nakon čega je od od direktorice DZ Ilidža dobila obećanje da će se njena žalba staviti u razmatranje i da će o ishodu biti blagovremeno obaviještena.
Međutim, njena žalba na nesavjestan rad pedijatra, očigledno nije polučila nikakav uspjeh, jer je ubrzo u istom domu zdravlja doživjela identično iskustvo:
- Dva mjeseca kasnije, ponovo dovodim svoju djecu na pregled. Iako obje imaju vodene ospice, kao potencijalno zarazne po ostalu djecu, nemaju prvenstvo pregleda. Prvenstvo nisam ni zahtijevala, jer je čekaonica bila puna bolesne djece, a moje, sem tačkica, nisu ni izgledale bolesno. Nakon skoro cjelodnevnog čekanja doživjela sam istu neprijatnu situaciju sa farmaceutskom predstavnicom, a druga doktorica je moj upit od kada to farmaceutski predstavnici imaju prvenstvo nad bolesnom djecom ignorisala do te mjere da me nije ni pogledala.
Ipak, Azra ne odustaje od borbe za svoja prava. Ponovo je poslala žalbu na nesavjestan rad, ali ovoga puta kantonalnoj inspekciji za zdravstvo, kao i uredu ombudsmena. Smatra da je krajnje vrijeme da građani dignu glas protiv ovakvog ponašanja osoba u institucijama za čiji rad oni sami izdvajaju nemali novac i počnu od njih zahtijevati profesionalan i savjestan rad te poštivanje prava koja im zakonski pripadaju.
Iskustvo pokazuje: na svakom koraku, u svakoj situaciji, ako u BiH ne pokažete zube i dobro ne zarežite, pridružujete se velikoj većini „šuti i trpi“ stanovništva. Ali, ima jedan drugi problem. Moja djeca. Njih ne želim naučiti da je model šuti i trpi ispravan, već da će jedino znati da su ljudi onda kada svako pravo, pa i osnovno pravo na zdravstvenu zaštitu, bude ispoštovano bez da moraju izazivati skandal, kategorična je naša sugrađanka.
Da primjer naše čitateljske nije usamljen i da farmaceutske kompanije često djeluje negativno na naše zdravstvo i podstiču korupciju, naročito kad je riječ o distribuciji, korištenju i registraciji lijekova, potvrđuju i u Transparency Internationalu:
Ne treba zaboraviti ni uticaj farmaceutskih kompanija na rad doktora i prepisivanje recepata, što je poprimilo veoma suptilne oblike gotovo legalizovane korupcije, gdje se doktori odvode na putovanja i sl. u zamjenu za podršku određenom proizvodu, navodi Korajlić
Zašto je korupcija ispunila sve pore bh. zdravstva?
Ukupni zdravstveni rashodi u BiH procjenjuju se na oko 10,3% BDP-a, što je mnogo više nego u većini zemalja Evropske unije. Ipak, pitanje je koliko za ta, nikako mala sredstva koja izdvajaju kroz poreze i doprinose, bh. građani dobijaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu? Sistem finansiranja zdravstvenog sektora i dalje počiva na ulaznim veličinama, a bolnice se plaćaju prema broju zauzetih kreveta u godini dana, što rezultirala nepotrebno dugom hospitalizacijom pacijenata.
Osim toga, zbog uređenja Bosne i Hercegovine, zdravstveni sistem je krajnje iscjepkan na mnogobrojne nivoe nadležnosti, zbog čega je veoma teško uspostaviti odgovarajuće mehanizme koordinacije, saradnje, planiranja, kontrole i praćenja zdravstvenog osiguranja. Iz tog razloga, takođe je teško dobiti sveobuhvatan uvid u transparentnost rada relevantnih ministarstava i institucija i uvesti djelotvoran mehanizam, sprečavanja, praćenja i kontrole korupcije.
Kada se u obzir uzme i mito, koji je već odavno postao nepisano pravilo u odnosu naših građana prema medicinskog osoblju, korupcija u zdravstvu čini se da je neizbježna pojava i da će jošdugo razarati bh. društvo.
Kako smanjiti korumpiranost domaćih ljekara i zdravstvenih radnika?
Ipak, postoje načini kako suzbiti korupciju u ovoj oblasti:
Generalno gledano,s jedne strane moramo jačati zakonski okvir, jačati institucije koje ga provode (prije svega jačati njihovu nezavisnost), njihovu transparentnost i odgovornost prema građanima, kako bi se na samom početku smanjile prilike za pojavu korupcije. S druge strane, imajući u vidu zabrinjavajuću situaciju kada je u pitanju korupcija u BiH i apsolutnu samovolju naših zvaničnika, koji su generatori korupcije na najvišim nivoima u svim oblastima, pa i u zdravstvu, neophodno je najoštrije procesuiranje slučajeva korupcije kao pokazatelj da se ovaj vid kriminala ne isplati. Do sada ih je jako malo odgovaralo za korupciju i još uvijek je prisutan osjećaj da svako može proći nekažnjeno sa korupcijom. Kod nas je sve ispolitizovano, pa i zdravstvo, navodi Ivana Korajlić iz Trancpareny Internationala.
Pored instuticonalnog nadzora nad radom zdravstvenog osoblja i zdravstvenih institucija, važna stvar u borbi protiv korupcije jeste i snažnije aktiviranje građana. Jako mali broj ljudi je spreman prijaviti da im je doktor ili neko drugi tražio mito da bi bili primljeni u bolnicu i sl., iz vrlo jednostavnog razloga - zbog straha od posljedica. Tako i samo građani veoma često svjesno učestvuju u korupciji, jer su u situaciji teškog zdravstvenog stanja spremni na sve, a ta njihova ranjivost se zloupotrebljava.
Ipak, ključni faktor u borbi za smanjenje korupcije u oblasti zdravstva jeste razvijanje snažnije svijesti građana o njihovim zakonski zagarantovanim pravima u oblasti zdravstvene zaštite, kao i činjenici da je medicinsko osoblje već plaćeno za usluge koje im pruža. Hrabrost da se pokušaji ucjene i iznuđivanja mita od strane zdravstvenih radnika beskompromisno prijavljuju nadležnim institucijama koje bi potom brzo i efikasno rješavale takve slučajeve, možda je poazna tačka u iskorjenjivanju korupcije u oblasti zdravstva.
Dakle, građani, ako niste sigurni u odgovor iz naslova teksta - ne, ljekarima ne treba davati mito, nikad i ni za šta, jer za to postoji kazna! Ako ste spremni da o mitu progovorite!
depo.ba