Vrlo slikovit primjer za blagost i oprost nalazimo u poznatom kazivanju o jednom robu koji je često griješio prema svome vlasniku, pa ga je on zbog toga htio kazniti bičevanjem. Našavši se u toj naizgled bezizlaznoj situaciji i želeći izbjeći kaznu, rob, u trenutku kada je vlasnik podigao ruku da mu zada prvi udarac, dosjetljivo reče: “…koji srdžbu savlađuju”, a na to vlasnik reče: “Savladao sam srdžbu”, a rob odmah dobaci:“…i ljudima praštaju”, a vlasnik reče: “Oprostio sam ti”, ali se rob ne zaustavi na tome, nego reče: “…a Allah voli one koji dobra djela čine”, na što vlasnik uzvrati: “Idi, slobodan si, puštam te u ime Allaha!” Ugled na dunjaluku neće uživati osim onaj koji je strpljiv, blag, i koji ne žuri sa osvetom, onaj koji je čedan, skroman, a kod koga se nađu sve ove osobine, on je na velikom stepenu morala. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na Sudnjem danu meni će od vas biti najbliži onaj koji ima najljepši moral.” (Bilježi Tirmizi, hadis je hasen)
U Kur’anu se nijedna riječ ne spominje više od riječi sabur – strpljenje, što ukazuje na iznimnu važnost posjedovanja osobine na koju upućuje ova riječ. Zapravo, strpljivost je temeljno načelo kojim se “mjere i vagaju” sve druge čovjekove osobine i moralne vrijednosti. Kur’ansko-sunnetski tekstovi koji govore o vrijednosti sabura daju toliku važnost i podižu ovu osobinu do te mjere da je čine osnovnim uzrokom spasa na Sudnjem danu.
Sabur – strpljivost
Sabur je temeljna osobina Allahovih iskrenih robova i podrazumijeva stoičko i predano podnošenje bolnih i teških situacija koje čovjek ne može izbjeći, pa tako pribjegava Allahu Uzvišenom i Njemu, kojem se sve vraća, prepušta svoj slučaj: “Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć.” (En-Nahl, 127) S druge strane, čovjek kojem nedostaje strpljivosti, takvim vlada uznemirenost i duševno rastrojstvo.
Blagost
Jedna od sastavnih i neizostavnih osobina koje dolaze uz strpljivost jeste blagost. Ovo je osobina strpljivih i iskrenih vjernika koja do izražaja dolazi u trenucima kada čovjek na nanesenu uvredu ili nepravdu može uzvratiti oštro i žestoko, ali ipak nadvlada osjećaj blagosti tako da se prema onima koji su loše postupili spram njega, postavi blago i velikodušno pređe preko njihovih loših postupaka. Govoreći o blagosti, Allah kaže:“Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.” (Šura, 43 )
Oprost
Nakon blagosti i savladavanja srdžbe dolazi i vrhunac strpljivosti, a to je oprost. Dakle, čovek se odriče svog prava da uzvrati istom mjerom na nepravdu i oprašta, povodeći se za riječim Uzvišenog: “…koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine” (Alu Imran, 133–134), i: “To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni” (Fussilet, 34–35).