U davna vremena živjela je prelijepa kćerka jednog velikog vladara. Došlo je vrijeme za njenu udaju, ali djevojci se niko nije svidio, niti sinovi kraljeva, niti vezira, niti bogatih trgovaca. Djevojka je svakoga - odbijala. U ovoj zemlji živio je jedan zgodan, ali siromašan mladić koji je zaprosio djevojku. Naravno, i njega je odbila.
Ovaj mladić ode u drugu zemlju da radi, te postane bogat. U svoju zemlju sevratio nakon mnogo godina. Kada se vratio, poželio je vidjeti djevojku koja ga je odbila. Raspitao se i saznao gdje živi, pa je otišao do njene kuće. Tada se otvoriše vrata, te izadje jedan ružan čovjek...
Kada je čovjek otišao, mladić pokuca na vrata. Otvorila mu ih je nekadašnja, prelijepa djevojka. Mladić je htio saznati zašto se udala za tako ružnog čovjeka. Djevojka ga odvede u prelijep ružičnjak iza kuće i reče: "Saznat ćeš odgovor. Sada ćeš naći najljepšu ružu u ovoj bašči i donijeti mi je. Ali pod jednim uvjetom: dok budeš išao naprijed, ne smiješ se vraćati - nazad".
Mladić krene. Tamam kad bi pomislio da je vidio najljepšu ružu, ugledao bi drugu. Pružio bi ruku prema njoj, ugledao bi Ijepšu. Tamam da ubere tu, ugledao bi - drugu. Tako dode do kraja bašče, a natrag nije smio! A na kraju bijaše uvehla i ružna ruža. Bez nade, ubere tu ružu i donese je djevojci. Kada mu je u ruci vidjela ovu ružu, djevojka reče: "Sada si shvatio zašto sam izabrala ovog čovjeka".