U jednoj kući u blagoslovljenoj Medini, sjedio je Omer sa svojim drugovima i rekao im: 'Poželite nešto.' Jedan od njih reče: 'Želio bih da je ova kuća od zlata pa da to zlato utrošim na Allahovom putu'. Onda Omer reče drugom: 'Poželi nešto', on reče: 'Želio bih da je ova kuća od bisera i dragog kamenja da ih podijelim kao sadaku'. Onda Omer opet ponovi: 'Poželite nešto', a oni odgovoriše: 'Ne znamo više šta da poželimo'. Omer reče: 'A ja bih želio da ima ljudi poput Ebu Ubejda ibn el Džeraha, Muaza ibn Džebela, Salima zapovjednika i Ebu Huzejfa koji bi mi pomogli da proslavim Allahovu riječ'.
Neka se Allah smiluje duši Omerovoj, čovjeku od nadahnuća koji je bio ekspert za osnove prave civilizacije i mudre izreke, i za sve ono što oživljava umrtvljenu naciju. Naciji i da’wi su potrebna rudna i prirodna bogatstva. Prije svega ovoga, njima su potrebni mozgovi koje će eksploatisati, i široka srca da ih štite, i jaka volja da ih vodi - njima su potrebne vođe.
Čovjek je vrijedniji od bilo kojeg minerala, i skuplji od najskupljeg dragog kamena. Sposoban i dobar čovjek je životni eliksir, duh preporoda, osnova da’we i stožer reforme. Sagradite koje god hoćete fabrika oružja i municije, ipak to oružje neće biti od koristi bez boraca koji će ga nositi. Napišite koliko god hoćete zakona i amandmana, sve će se to svesti na tintu na papiru, ako nema ljudi koji će to primijeniti. Također, možete sastaviti brojne nastavne metode, one neće uroditi plodom ako nema pravih ljudi koji će ih sprovesti u svom nastavnom planu. Isto tako, možete odrediti bilo koji odbor ali on neće sprovesti nijedan projekat ako nema dovoljno ambicioznih ljudi. Ovo je jasno iz aktuelne situacije. Snaga oružja nije u njegovoj naprednosti već je snaga u srcu borca.
Pravda je nerazdvojiva od teksta zakona koliko je i od savjesti sudije. Realizacija projekta ne leži toliko u konstituciji odbora koliko u entuzijazmu onih koji rukovode njime.
Tako mi Allaha, ništa nije vrijednije od onoga što je Omer poželio, kada je zanemario i zlato, srebro, dragulje, a poželio tip odabranih ljudi čijim bi rukama otvorio vrata bogatstva zemlje i vrata Dženneta. Jedan čovjek može biti vrijedan koliko stotinu ljudi, jedan čovjek može vrijediti koliko hiljadu ljudi, i jedan čovjek može težiti na vagi vrijednosti kao i cijela nacija. Rečeno je:'odlučan čovjek će oživjeti cijelu naciju'.
Halid ibn Velid, opkolivši El-Hiru, zatražio je pojačanje od Ebu Bekra, a on mu je poslao samo jednog čovjeka, El Ka’ka ibn Omer At-Tamimija rekavši 'nijedna vojska sa takvim čovjekom ne može biti poražena’. A znao je i da kaže: 'Glas el-Ka’kaa u vojsci je bolji od hiljadu boraca!' Kada je Amr el-‘As bio u Egiptu i zatražio pojačanje, Omer ibn Hattab je poslao četiri boraca i svakog od njih je brojio kao hiljadu.
Ali kakav vođa nama treba? Je li to bilo ko kome su izrasli brkovi i velika brada? Ako je to mjerilo onda je broj potencijalnih vođa doista velik!
Zrelost se ne ogleda u poodmaklom dobu. Koliko je samo onih koji imaju sedamdeset, a čije je srce dječaka od sedam godina. Taj uživa u suvišnim stvarima, plače nad smiješnim, žudi za nečim što nikada neće imati i drži se čvrsto za ono što mu je u rukama i ne želi to podijeliti ni sa kim, on je zapravo dijete...ali sa brkovima i bradom. Koliko je samo omladine na početku svog života, kod kojih vidite prevremenu zrelost u govoru, djelu, razmišljanju i ponašanju.
Omer, r.a., je prolazio jednom pored skupine djece, i oni su se razbježali, samo je jedan dječakostao. To je bio Abdullah ibn Ez Zubejr. Omer ga je upitao: 'Zašto i ti nisi pobjegao kao i tvoji drugovi?', on reče:' 0, vladaru pravovjernih, nisam počinio ništa loše da bih te se plašio, a ulica je dovoljno široka da bi prošao, inače bih ti se sklonio s puta!'
Jedan arapski mladić je otišao jednom kod umejevićkog halife da predstavlja svoj narod, halifa ga je dočekao riječima: 'Neka neko stariji dođe da priča ispred tvog naroda', a mladić je uzvratio:'0, vladaru pravovjernih, ako je mjerilo starosna dob, onda bi imalo mnogo onih koji bi trebali da vladaju prije tebe'. Ovo je naša zrela omladina, danas imamo mnogo takvih primjera kod nas.
Zrelost nije sačinjena od godišta, visine ili jačine tijela. Allah je o skupini licemjera rekao: "Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!" (Sura 63, 4 ajet)
U vjerodostojnoj predaji stoji: 'Debeli čovjek će doći na Sudnjem danu kod Allaha, a neće biti teži od krila mušice', ili kako Allah kaže: "na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati." (Sura 18, ajet 105).
Abdullah ibn Mes’ud je bio slabašan po konstituciji. Jednog dana su mu se otkrile njegove mršave potkoljenice, tako da su se neki ashabi nasmijali, ali im Poslanik reče: 'Da li se to smijete njegovim mršavim potkoljenicama? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, one su teže na Allahovom mizanu od brda Uhuda'.
Zrelost nije sačinjena od godišta, razvijenosti tijela, količine novca ili položaja; zrelost je snaga morala koja podiže svog vlasnika na visinu zadatka, i odvodi ga daleko od besmisla. To je snaga koja ga čini zrelim, bogatim i jakim uprkos njegovoj mladosti, njegovom siromaštvu i njegovoj slabosti. To je snaga koja ga podstiče da daje prije nego što uzme, da obavlja svoju dužnost pre nego što pita za svoju obavezu: svoju obavezu prema sebi, Bogu, svojoj porodici i vjeri i društvu. Ukratko, zrelost je snaga stvaranja i stvaranje snage.
Najbolje što ummet može učiniti za svoj narod, na čemu obrazovni sistem može podići svoje temelje, kao i mediji među koje spadaju štampa i radio, teatar i pozorište, džamija i škola, jeste davanje svog doprinosa obrazovanju ove zrelosti, i podizanju ovakvih tipova ljudi.
Plodna zrelost i pošteni ljudi će napredovati pod duboko ukorijenjenom vjerom, lijepih vrlina, autentičnih vrijednosti, zaštićenih tradicija i garantovanih prava. U mraku destruktivne smutnje, nevjerničkog ateizma i izopačenosti nećemo naći autentičnu zrelost, kao što nećemo naći da biljka raste bez vode, vazduha i svjetlosti. Svijet nikada nije bio svjedok zrelosti u svom najboljem i najpotpunijem smislu kao što su to bili plemeniti uzori koje je Islam odgojio kroz svog Poslanika. To su ljudi čiji je broj rastao u vrijeme straha, a čiji se broj smanjivao u vremenima pohlepe. Oni niti su bili polaskani obećanjem niti su bili uplašeni prijetnjom. Oni nisu bili zaslijepljeni pobjedom, niti uništeni porazom.
Danas, kolonijalisti su uprljali stanje muslimana otrovima ateizma i sloboda do te mjere da vi susrećete samo pseudo-ljude, ali ne i ljude. Svidjelo mi se i istovremeno me pogodilo ono što sam pročitao od jednog čovjeka koji je proučavao islam, poruka je glasila: 'Divne li vjere, kada bi samo imala vođe!'
Ova vjera koja pati od nedostatka vodstva broji preko milijardu sljedbenika. Poslanik, a.s., je u hadisu opisao to stanje kada je rekao: 'Mulj poput riječnog mulja' ili kao što je pjesnik rekao:
Teški su na zemlji svojom brojnošću ali nisu od pomoći u odlučujućim trenucima
Kako islam može da bude ojačan ljudima koji su zaokupljeni svojom ličnošću, nadvladani strašću i rukovođeni svojim interesima? Ovakvi ljudi misle o svom narodu kao o nitkovima koji služe samo kao sljedbenici, i koji žive kao dronjci. Oni nemaju samopouzdanja, niti se oslanjaju na svog Boga. To su ljudi koji su se ujedinili na pohlepi, a raštrkani su u vrijeme straha. Kao što se kaže: oni se skupljaju na zvuk frule i razbježavaju od pruta; to su ljudi koji su poput stakla koje ne prekriva stidna mjesta niti preživljava udar kamena.
Da islam ima jednog čovjeka u hiljadu ljudi, jednog koji posjeduje kvalitete zrelosti, imao bi od njega više koristi nego od ogromne skupine ljudi koja je uplašena i onda kada nema stvarnog neprijatelja.
akos.ba