Skoro 600 djece bez roditeljskog staranja smješteno je u hraniteljske porodice u BiH. Neka od njih su silovana, fizički zlostavljana i zanemarivana.
Kuća u nekadašnjoj Ulici Arčibalda Rajsa u Gradišci tri godine je skrivala tajnu o naizgled normalnoj hraniteljskoj porodici u kojoj su bile smještene djevojčice bez roditeljskog staranja.
Sistem hraniteljstva, odnosno smještaj djece u drugoj porodici u Bosni i Hercegovini (BiH) nije zakonski uređen. Ne postoje jasne nadležnosti i kontrola pa se dešava da djeca budu zlostavljana, zanemarivana pa i izgladnjivana.
U BiH je najmanje 589 djece bez roditeljskog staranja smješteno u hraniteljske porodice, pokazuju podaci koji su Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) dostavile službe za socijalni rad iz 136 općina. Međutim, ovi podaci nisu potpuni, jer ne postoji zvaničan registar hraniteljskih porodica i djece na području BiH.
Prijateljima hraniteljske porodice iz Gradiške sve je izgledalo normalno i djevojčice su se činile sretne. Bračni par kod kojeg su bile smještene su zvale mamom i tatom. Tek poslije će se otkriti da su njih dvije živjele u strahu.
Sve je počelo kada su djevojčice imale sedam i devet godina. Kada su za to saznali roditelji, istukli su ga i zatražili od njega da to više ne radi. Hranitelj je djevojčice tukao kaišem, motkom i drškom metle te im prijetio da o tome nikome ne govore, objavio je CIN.
Slučaj je otkriven u školi i predat pravosuđu. Nakon šestogodišnjeg postupka hranitelji su prošle godine nepravosnažno osuđeni zbog zapuštanja i zlostavljanja maloljetnih osoba. Izrečena im je novčana kazna od 2.000 KM. Drugostepeni postupak je u toku, dok suđenja za silovanje nije ni bilo.
Sudska dokumentacija pokazuje da je Centar za socijalni rad u Gradišci raskinuo ugovor sa ovim bračnim parom, odmah nakon što je slučaj otkriven.
Službe socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo nisu bile tako ažurne u slučaju hraniteljice Umije Pozder. Iako je četrnaestogodišnja djevojčica nakon pritužbi za zlostavljanje izmještena iz njene kuće u SOS Dječije selo, Pozder je još uvijek hraniteljica troje djece. Kod porodice Pozder bilo je smješteno četvero djece. Za brigu o dvoje djece je bila nadležna Služba socijalne zaštite Novi Grad, a za drugo dvoje Službe socijalne zaštite Vogošća.
Djevojčicine školske prijateljice kažu da je imala tragove batina svuda po tijelu. Zbog toga je nosila dužu odjeću kojom je to skrivala. Prema informacijama do kojih su došli novinari CIN-a, prije nekoliko mjeseci je djevojčica bez odobrenja Pozder potrošila dvije marke koje je imala od kusura, zbog čega se plašila povratka kući iz škole.
Umjesto da ide kući, ona je pobjegla kod prijateljica koje su je sakrile. Samila Žepčan, baka jedne od njih, pozvala je policiju. Prema njezinim riječima, prilikom policijske intervencije došla je i Pozder sa kćerkom Aminom koja je fizički nasrnula na djevojčicu. Nakon toga djevojčica je smještena u SOS Dječije selo.
Sa Pozder je raskinut ugovor o hraniteljstvu za ovu djevojčicu, ali ne postoji namjera da se izmjesti ostalo troje djece koja su kod nje smještena. Mirsada Poturković, glasnogovornica Kantonalnog centra za socijalni rad, kaže da se u ovakvim slučajevima izmješta dijete nad kojim je vršeno nasilje, dok se ostala djeca ne izmještaju „ako ne postoji sumnja da je život i zdravlje i druge djece ugroženo“.
Postoje oprečne informacije da li se provela detaljna istraga kojom bi se utvrdilo jesu li djeca ugrožena. Ernest Jović, staratelj dvojice dječaka smještenih kod Pozder, kaže da se nije raspitivao zbog čega je djevojčica izmještena u SOS Dječije selo.
Hraniteljstvo je definisano entitetskim zakonima o socijalnoj zaštiti. Za djecu bez roditeljskog staranja nadležni su centri za socijalni rad na čijem području dijete ima prebivalište. Socijalni radnici su, uglavnom, staratelji za nekoliko djece bez roditeljskog staranja i odraslih kojima je oduzeta poslovna sposobnost.
Prema zakonima, socijalni radnici bi trebali vršiti kontrolu nad hraniteljima, ali nije propisano kada, koliko i na koji način se kontrola sprovodi.
Bez puno kontrole nadležnih centara prolazi i Hasnija Džaferagić iz Sarajeva. Ona kaže da je hraniteljica od 1971. godine i da je bilo situacija da ima i po sedmero djece u hraniteljstvu. Prema dokumentaciji do koje je došao CIN, porodica Džaferagić prolazi prave drame.
Svađe između članova porodice, izbacivanja iz kuće i sukobi sa susjedima nisu rijetke scene. Prema federalnom Zakonu, dijete se ne može smjestiti u porodicu u kojoj su poremećeni odnosi. Rodbina i susjedi su nadležnim centrima za socijalni rad više puta prijavljivali Hasniju Džaferagić. Uz ostalo, u prijavama je naveden i loš odnos prema djeci.
Međutim, do sada te prijave nisu ozbiljno razmatrane. Kod Hasnije djeca od 9 godina puše, piju kafu i obavljaju teške fizičke radove, kao što je nošenje maltera za kuću. Kod nje je svojevremeno bio smješten i Alen Makaš koji je u februaru 2010. godine ubijen dok je pljačkao kladionicu u sarajevskom naselju Ciglane.
Imao je 17 godina.
U uređenim sistemima takva djeca se smještaju u porodice koje su prošle specijalističku obuku, što ovdje nije bio slučaj. Prema navodima Džaferagić, dječak je ovu porodicu napustio nakon tri godine boravka, kada je iz kuće ukrao mobilni telefon. Kaže da je ona predložila Centru za socijalni rad da Makaša puste na ulicu jer nije podoban ni za domove ni za hraniteljske porodice.
Makaševa starateljica, socijalna radnica Mutapčić, znala je za njegovo problematično ponašanje. U razgovoru za CIN kaže da je on iz prodavnice krao samo najbolje stvari i da je od njega naučila „šta je dobro“ od hrane. Ona kaže da je mladić uvijek bio sam i napušten: „I od nas je isto bio napušten, i onda se preda (…)“.
Hranitelji bi trebali djecu pripremiti za samostalan život. Za izdržavanje djece hranitelji od države dobiju novac. U zavisnosti od mjesta stanovanja, taj iznos se kreće od 150 do 740 KM. Najmanje devet CIN-ovih sagovornika kaže da je novčana naknada najveći mamac za uzimanja djece u hraniteljstvo. Mirsada Poturković kaže:
“Koliko god se mi profesionalci zanosili nekakvim idejama da neko dijete primi na hraniteljstvo samo zato što voli tu djecu, vrlo je to lažno zanošenje i lažna ideja”.
fokus.ba