Koliko sam strahovala da te ne izgubim, jer znam da si nezamjenjiva isto kao što znam da se Allahovoj odredbi niko još nije mogao suprostaviti. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo, ponovila sam nebrojeno puta u posljednjih dva mjeseca, samo kako bih svoje srce smirila.
Nikada neću zaboraviti tamnu noć koju si provela u mom krevetu, tako blizu moga srca, a osjećala sam se tako usamljenom kao nikada do tada.
Cijelu noć sam te posmatrala i nisam dozvoljavala očima da se sklope jer te se nisam mogla nikako nagledati. Treptaj oka bi bio gubitak dragocjenog vremena koje se ničim ne može platiti.
Shvatila sam koliko si važna u životu mom i koliko mi je bitno da te imam živu makar tako nepomičnu i bespomoćnu sa tolikim strahom i tugom u očima.
Posmatrala sam tvoje umorne ruke koje su ne tako davno bile tako jake i čvrste da se malo koji muškarac mogao mjerit snagom sa tobom. Misli su mi odlutale u daleku prošlost ,a opet kao da je juče bilo kada si mene i brata tražila po dvorištu da nam daš u ruke krišku namazanu tek pripremljenim džemom od šipova, a onda su se te kriške redale jedna za drugom i za ostalu komšijsku djecu… Godine su prolazile a te ruke su mi uvijek ugađale i spremale omiljenu hranu kada dolazim i od svakom mog dolaska u rodni grad, pravila se fešta kao da se nismo vidjeli godinama, a trudim se da što više vremena provodimo zajedno i uprkos svim iskušenjima nikada nisam prestala često dolazit.
Te iste ruke su me uvijek ispraćale sa mnogobrojim hedijama i uvijek zaustavljale da ne idem jer si se na polasku sjećala da mi je babo osušio svježih oraha da napravim djeci kolača, ili suhog voća da imam za kompota za iftar …. Nebrojeno puta su me te ruke zaustavile i svaki put iznova izgrlile kao da odlazim bez povratka… Nikada ne bih ni pomislila da će doći jedan dan kada će te iste ruke izgledat tako bespomoćno, umorno … Toliko hladne da mi izazivaju zebnju od koje se ne mogu ugrijati.
Dok su ti otkucaji srca bivali tako jaki i brzi da se samo neki belaj mogao naslućivat, moji otkucaji su se ubrzavali također i preuzimali tvoj ritam. Nestajalo mi je daha ali sam se tješila da je i ovo još jedan ispit Milostivog koji moram položiti onako kako je On zadovoljan. Nebrojeno put sam sebi ponavljala hadisi- kudsij koji sam nedavno naučila i koji mi mnogo pomaže kada zaredaju iskušenja:
„Robe Moj, ti želiš jedno, Ja drugo, a uvijek se dešava onako kako Ja hoću. Pa ako se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti i ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš Mojoj odredbi, namučit ćeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću“. Nema snage ni moći osim kod Allaha!!!
Sveznajući Gospodar dobro poznaje naša osjećanja i zna da sam Njemu predala tvoje stanje, nakon što sam poduzela apsolutno sve što je u mojoj moći. Milostivi je ispunio Svoje obećanje i nakon poteškoće podario olakšanje. Izašla si iz krize, majčice moja, a ja toliko Allahu zahvalna što mi te sačuvao i ostavio mogućnosti da ti još malo dobročinstva činim i iskoristim tebe i babu da se približim Gospodaru Milostivom Samilosnom.
Ne znam koliko će to trajati niti kakva je Allahova odredba tebi i meni, ali znam da mi je svaka sekunda dragocjena.
Nemam ovodunjalučkih blagodati kojima je Allah iskušao mnoge muslimane. Nisam u mogućnosti da te vodim na skupocjena putovanja, da ti kupujem omiljene poklone i ispunjavam ovoudnjalučke želje ,ali imam beskrajno puno ljubavi i poštovanja za tebe majčice moja, kao i za mog babu i nikada neću zaboraviti svo dobročinstvo koje ste mi u skladu sa svojim mogućnostima pružali.
Možda su neka druga djeca, nekih drugih roditelja dobili puno materijalnog bogastva od svojih roditelja,možda su im snove pretvarali u javu, ali draga moja majčice, nikada se ne bih mijenjala sa njima jer ja sam uvijek imala majku, babu i brata koji su bili uvijek uz mene u dobru i zlu. Koji me nikada nisu ostavili samu i koji su uvijek nalazili riječi utjehe, rješenje problema, razumjevanje i podršku za svaki moj postupak. To je neprocjenjivo bogastvo koje ne bih ni sa kim podjelila.
Draga moja majčice, ti si jedna i nezamjenjiva. Neizmjerno vrijedna i samo jedina.
Molim Allaha da dobročinstvom prema tebi postignem Njegovo zadovoljstvo iako ti nikada ničim ne mogu uzvratiti onih devet mjeseci teške trudnoće dok si me ispod svog srca nosila. Nikada ti ne mogu nadoknaditi nespavane noći i suze, koje si lila dok sam bila bolesna, u iskušenjima i raznim opasnostima. Nikada ti se ne mogu odužiti za svo dobročinstvo koje si mi činila i koje i danas činiš prema meni i mojoj djeci. Nikada ti ne mogu biti dovoljno dobra koliko si ti dobra prema meni, majčice moja. Svoja osjećanja ja samo mogu Milostivom Gospodaru u dovama da iznosim i da Ga molim da mi te čuva u blagostanju i rahatluku, da ti podari život onoliko koliko je on dobar za tebe, a smrt onda kada ona bude bolja za tebe. On poznaje moje želje i mogućnosti i znam da će me prema mom nijetu i nagraditi.
Zahvaljujem Allahu što mi je omogućio da imam najbolju majku na svijetu, koja me odgojila da znam ulogu majke i kćerke i utječem Mu se od toga da ti ikada budem neposlušna, da ti ikada kažem ‘uh’ ili ‘ne mogu’ a kamoli ‘neću', kao što to mnoga djeca govore svojim roditeljima i mnoge majke ostavljaju ucviljene i same bez ljubavi, pažnje i poštovanja. AMIN
Ovo moje, otvoreno pismo, tebi majčice voljena, ujedno je poziv svima onima koji nemaju rahmeta prema svojim majkama, da preispitaju svoje stanje prije nego bude kasno i prije nego ih melek smrti razdvoji kada je za kajanje kasno.
Mnoge naše majke žive u samoći, potpuno odbačene od djece koju su mukotrpno hraanile i odgajale.Mnogo je naših majki koje mi se suzama izjadaju na kćerke i sinove od čijeg zla strahuju.
Upozoravam i sebe i njih da ćemo svi stati pred Gospodara svih svjetova pred Kojim ćemo sigurno pravedno račun sviđat, pa će ona ‘šulava'ovca naplatit dug od rogate koja je nekad obola, a kamoli dug majke koja nas je devet punih mjeseci mukotrpno u svom stomaku nosila, dojila, hranila, presvlačila, liječila, i zajedno sa nama tugovala, strahovala i radovala se onome što je nas veselilo.
Uvijek nam je majka jedini i najbolji prijatelj bila, pa zar je moguće, da je neko, nakon toliko godina, kada dobije snagu, a ona malaksa, zaboravi i prema njoj se oholi !?
Allah nam se obraća upozorenjem nad kojim treba da se dobro zamisli svako onaj ko pameti ima:
”Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14-15.)
islam24h.net