1. Čovjek smatra sebe da pripada ahiretu a ne dunjaluku. On je stranac na ovom svijetu i žudi da stigne u svoje prebivalište na ahiretu.
2. Čovjek biva uznemiren sa sobom svaki put kada počini grijeh sve dok se na kraju potpuno ne pokaje Allahu.
3. Čovjek je više uznemiren i nesretan ako propusti svoje dnevno učenje Kur’ana i zikra nego ako bi izgubio svoj imetak.
4. Čovjek pronalazi veći užitak u robovanju Allahu od bilo kog užitka u jelu i piću.
5. Čovjekove brige i zabrinutosti o ovom svijetu ga napuštaju kada god započne propisani namaz.
6. Čovjekova jedina zainteresiranost i briga je o Allahu i činjenju djela samo radi Njega.
7. Čovjek je više zabrinut i škrt o trošenju vremena nego što je pohlepna osoba u pogledu svog imetka.
8. Čovjek je više zabrinut o ispravnosti svojih djela nego o samom obavljanju djela.
Ibn Kajjim, rahimehullah…