Zovem se Marija, a izabrala sam ime Taida. Rođena sam i živim u Beogradu. Još kao dijete sam čvrsto povjerovala u postojanje Boga. Mojoj majci je njena baka prenijela koliko je znala o vjeri, a ona meni. Pričala je o Bogu, da znam da nas je On stvorio jer nas voli, i da se Njemu molimo, a kad nešto pogriješimo od Njega tražimo oproštaj. Sa 18 godina moje interesovanje za vjeru se pojačalo. Počela sam više da čitam, da odlazim i u manastire kao gošća na po nedjelju dana, odabrala duhovnog oca koji mi je odredio molitveno pravilo, pa sam svako jutro i veče najmanje po sat vremena čitala molitve. Svake nedjelje i kad su praznici sam išla na službu i htjela sam da znam sve do detalja, ali sam na većinu svojih pitanja dobijala odgovor ”To je Božija tajna”. Često sam u manastiru čula kako su muslimani ”ukrali” iz naše vjere ponešto, kada bi htjeli da mi dokazu da je hrišćanstvo jedino ispravno. Bilo mi je čudno što onda muslimanke se oblače uvijek onako kako je u hrišćanstvu određeno, a žene hrišćanke samo kad idu u crkvu. Takođe mi je jako čudno bilo što su nam rekli da je strogo zabranjeno čitati knjige koje nisu od Crkve. Mir u srcu nisam pronalazila.
Nakon par godina, taj duhovni otac je umro, pa sam prestala da posjećujem manastir, ponekad bi odlazila u crkvu, poštovala sam pravila za praznike, ali sam uprkos zabrani čitanja knjiga koje nisu crkvene počela da istražujem i bila sam uznemirena kad sam saznala da se svi praznici koje imamo u hrišćanstvu poklapaju sa starim paganskim praznicima, da je puno obreda preuzeto iz veštičarstva. Razočarala sam se ali sam i dalje vjerovala da Bog postoji i da čuje i naše misli, i onda sam crkveno molitveno pravilo zamjenila svojm sopstvenim molbama.
Godine su prolazile…
Jednog dana sam od sestre tražila neku knjigu da čitam i vidjela knjigu „Dragulj Medine“. Pitala sam je o čemu se radi, a kad sam čula da ima veze sa muslimanima vratila sam je na policu. Međutim, sestra mi je rekla da tu knjigu osuđuju pravi muslimani, pa sam je ipak uzela. Knjiga mi tada nije djelovala kao sad, ali je bilo dovoljno da se zapitam ko je taj Muhamed, s.a.v.s., a sad znam da je nisam pročitala ne bi razumjela san koji sam imala nakon nekoliko mjeseci. Sanjala sam nekoliko žena u jednoj prostoriji, a haljine su im bile toliko lijepe, pune dragulja i raznog dragog kamenja, pitala sam ih ko su one, ali one su ćutale. Onda sam povikala u snu: „Bože ko su ove žene?“ i čula glas da govori da su to Muhamedove, s.a.v.s., žene. Začudila sam se i rekla im da su im haljine jako lijepe, a onda se pojavila jedna žena u najljepšoj haljini koju sam mogla zamisliti, bila je sva od dragog kamenja, i rekla im da i mene obuku. Obradovala sam se, a one su mi donijele svijetlo zelene haljine i pomagale mi.
Ostalo mi je upečatljivo da je sve bilo svijetlo zeleno, pa i neke male čarape koje su mi dale. Sve su mi obukle sem jedne čarapice koju su mi rekle da sama moram da obujem. Sestri sam ispričala san, i onda mi je rekla kako već neko vrijeme čita o islamu. Meni je to tada bila jako strašna informacija, u meni je bilo isuviše pomiješanih osjećaja straha, brige, ljutnje. Ona je tad već stupila u kontakt sa par osoba islamske vjeroispovesti preko interneta, a jedna osoba joj je poslala Kur’an i knjigu namaz u islamu.Takođe kupila je i knjigu od Zakir Naika ”Odgovori na zablude u islamu”, koju me je jedva nagovorila da je samo pročitam. Otvorila sam knjigu na pitanju „Šta islam kaže o silovanju“, a odgovor me je zaprepastio. Iako je smrtna kazna propisana, apsolutno ima logike. Odmah sam se jsetila jednog momka iz komšiluka, koji je više puta u zatvoru bio zbog silovanja, a posljednju žrtvu je čak i nožem izbo, i djevojka je ostala paralisana. Tu se zainteresujem i za ostala pitanja i odgovore. Sve mi je bilo vrlo logično, ali se sada stvorila jos veća konfuzja u meni.
S obzirom da se kod nas na Balkanu nacionalnost i vjeroispovest izjednačuju, promjena vjere mi je djelovala kao odricanje od svega što sam. Bilo je nezamislivo i strašno odreći se sebe, isto koliko mi je i islam djelovao strašnim. Nisam željela da neko utiče na mene, pa sam molila u sebi „Bože, samo Ti ćeš mi iskreno pokazati kako želiš da ti se molim, i kako da ti se približim“.
U crkvi nisam osjećala smirenost, ali očekivala sam svakakva čuda, samo ne islam. Međutim, sanjala sam kako klanjam. Ujutru sam od sestre tražila poster iz knjige „Namaz u islamu“ da vidim, i pala sam u očaj- nisam mogla da vjerujem. Imala sam osjećaj kao da gubim tlo pod nogama. Plakala sam noćima i molila Boga da mi pokaže pravi put.
S obzirom da je u hrišćanstvu jako izražen kult mrtvih, kada sam saznala da musliman ne može da moli za nekog ko je umro u nekoj drugoj vjeri, bila sam i bijesna i tužna i uplašena.To mi je toliko teško palo da nisam više htjela da čujem nijednu informaciju o islamu. Ali, onda sam jedne noći sanjala kako mi prilazi prvo jedan čovjek, tamnije puti (u snu sam znala da je to Mojsije odnosno Musa, a.s.). Onda još jedan čovjek pored njega staje, za koga takođe znam da je Isa, a.s. Pričaju mi nešto, pa pogledaju na moju desnu stranu i osmjehuju se. Osjećam da je još jedan muškarac stao pored mene sa desne strane, ne vidim ga, ali ne osjećam strah. On mi je toliko nježno i blago držao desnu podlakticu i nešto mi govorio, a ja sam osjećala smirenost. Pogledam u Musaa, a.s., i Isaa, a.s., a oni se osmjehuju i kao da me ohrabruju klimaju glavom. Kada sam ustala, iako sam bila ubijeđena da sam sanjala Musaa, a.s., i Isaa, a.s., za Muhameda, s.a.v.s., nisam bila sigurna. Ali su mi svi kojima sam ispričala san rekli da nema ko drugi da bude.
Narednih nekoliko mjeseci sam maltene postavljala uslove Allahu Milostivom. Pomišljala sam u sebi „Ako ja treba da budem muslimanka onda nek se desi to i to“, ili „Ako je islam jedina ispravna vjera onda nek mi bude dokaz to i to“ i dokazi su se pojavljivali svuda.
Nakon par mjeseci sam sanjala Kur’an kako stoji ispred mene i samo čujem glas „Čitaj“. Momenat kada sam izgovorila šehadet iz srca to samo Allah zna, jer nisam išla u džamiju. Znam da je bio prvi redžeb po hidžretskom kalendaru kada smo se sestra i ja se dogovorile da naučimo kako se klanja. Izgovorile smo šehadet jedna pred drugom, uzele poster i pokušale. Kasnije nam je jedna osoba preko interneta pojasnila o namazu sve što nas je zanimalo. Ubrzo smo rekle mami da smo postale muslimanke. Nismo imale nikakvih problema sa njom, čak ni za obavljanje namaza, a ona je sama skinula sa zida sve ikone sem jedne male slavske, što nas je baš obradovalo. Kandilo koje je bilo iznad ikone je jednog dana samo palo i razbilo se, a majka nije kupila drugo. Da je Allah uputi, amin, ona svojim ponašanjem me puno puta postidi, jer reaguje onako kako bi svaka muslimanka trebala da odreaguje, i bude lijep primjer drugima.
Za kraj, neizmjerno sam zahvalna Allahu, i osjećam se ponosno što mi je pokazao Pravi put i što me je počastio islamom.
„On Svojom milošću naročito daruje onoga koga hoće.
A Allahova blagodat je velika!“
( Ali Imran, ajet 74)
islam24h.net