"Oni koji pokušavaju osporiti suverenitet i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine, nemaju šanse, jer je ona i u Drugom svjetskom ratu, ali i 1992. godine, odoljela svim napadima", kazala je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. Tatjana Ljujić- Mijatović, članica Predsjedništva Republike BiH od 1992. do 1996. godine.
Bosna i Hercegovina je, naglašava Ljujić-Mijatović, jasno pokazala "da ne može biti njene disolucije mirnim putem, te da se uvijek ponovno uzdiže kao feniks iz pepela“.
"Mnogi ljudi pokušavaju osporavati BiH iz neznanja ili političkih razloga. Bosanci i Hercegovci svih vjera i nacija su cijelo vrijeme dovedeni u situaciju da brane svoj identitet, religiju, način života... No, bosanski duh je toliko snažan da uvijek efikasno odgovori na svaki separatistički poduhvat. Bosna i Hercegovina je država koja ima hiljadugodišnju tradiciju i niko je ne može niti će izbrisati“, kaže Ljujić-Mijatović u intervjuu za AA povodom 6. aprila, Dana Grada Sarajeva i datuma kada je tadašnja Evropska zajednica priznala nezavisnu BiH 1992. godine.
Članica ratnog Predsjedništva RBiH naglasila je kako svi građani u Bosni i Hercegovini treba da se vrate, odnosno sjećaju i štite tekovine i tradiciju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH).
„Svi građani BiH, bez obzira na vjeru i naciju te 1943. godine na ravnopravnoj osnovi učestvovali su u borbi za opstanak BiH. Na tim temeljima ZAVNOBIH-a i mi smo 1992. godine u tadašnjem Predsjedništvu RBiH donijeli Platformu kojom se posebno naglašava ravnopravnost svih naroda koji žele da žive u slobodnoj zemlji. To se uvijek mora i treba ponavljati“, ocijenila je Ljujić-Mijatović.
Borba za multikulturalnost i multietničnost ne smije stati
Sa posebnim pijetetom sjeća se 6. aprila, Dana Grada Sarajeva, s obzirom da je njen otac Vojo Ljujić bio komandant 6. Proleterske brigade, odnosno prvi komandant Grada Sarajeva nakon oslobađanja 1945. godine.
"Mnogi su mislili da je te godine fašizam u BiH i Evropi poražen. No, on se 1992. godine vratio u drugom obliku i donio ponovno patnju i stradanja Sarajlijama, ali i svim Bosancima i Hercegovcima. Opet je kao i u Drugom svjetskom ratu samo u Sarajevu od 1992. do 1995. godine stradalo oko 10.000 osoba svih uzrasta, nacija i vjera. U tom ratu mi smo branili grad sa svim njegovim različitostima da zadrži i održi multikulturalnost i multietničnost. O tome se stalno mora i treba govoriti. Zabrinjava što to ne čine oni koji bi trebali“, cijeni Ljujić-Mijatović.
Građanima u BiH se, navodi, „stalnim manipulacijama unutar nacionalnih korpusa želi zadržati mržnja i netrpeljivost jednih prema drugima“.
"Znamo dobro šta su nam donijela takozvana humana preseljenja: patnju i stradanja. Ne smijemo napustiti ideju odbrane države Bosne i Hercegovine. Uspostava jake države BiH garant je ravnopravnosti i slobode svih njenih građana koja treba biti zajamčena. Borba za državu BiH je od izuzetne važnosti: gdje god da odete vi ste stranac. Iako ljudi imaju bolje uslove za život, zasigurno oni tamo nisu posve sretni. Vjerujem stoga kako će se mnogi vratiti u BiH. Ne smijemo dopustiti da mladi ljudi napuštaju BiH. Oni svoju budućnost trebaju graditi u svojoj državi“, stav je Ljujić-Mijatović.
Ona je pozvala na "osnaživanje korpusa u borbi protiv svih oblika fašizma“.
Budućnost Bosne i Hercegovine, naglašava Ljujić-Mijatović je nedvojbeno Evropska, ali na tom putu nužna je uspostava funkcionalnije države BiH. Dejtonski mirovni sporazum, cijeni, „jeste zaustavio rat i donio mir, ali ima brojne nedostatke koji se moraju otkloniti kako bi se evropski put BiH ubrzao“.
Posjeta Tuzli krajem rata sa Hunt i kraljicom Nur: Bolan susret sa ženama Srebrenice
Ljujić-Mijatović sjetila se prvog susreta koncem rata u BiH sa ženama koje su prošle golgotu Srebrenice. Kao tadašnja ambasadorica BiH pri Misiji Ujedinjenih nacija (UN) u Beču, gdje je na poziciji bila od 1993. paralelno sa funkcijom članice Predsjedništva RBiH i zastupnicom u Skupštini RBiH (1991. 1996. godina), a na inicijativu svoje koleginice Swanee Hunt, tadašnje ambasadorice SAD-a pri Misiji UN-a u Beču, zajedno sa jordanskom kraljicom Nur al-Husein, posjetili su Tuzlu.
"Ambasadorica Hunt, sa kojom sam usko sarađivala, a koja je željela pomoći BiH, pitala me šta bismo trebali učiniti? Odlučili smo pomoći ženama i majkama iz Srebrenice koje su prošle kroz nešto najgore što čovjek u svom životu može doživjeti: njihovi očevi, muževi i djeca su ni krivi ni dužni ubijani, mnogi pred njihovim očima. Specijalnim avionom iz Beča došli smo u Tuzlu, gdje se okupilo oko 6.000 žena Srebrenice. Sve su stajale sa jastucima na kojim su se nalazila imena njihovih poginulih ili nestalih. Tražili su od mene da govorim: bojala sam se da to neću moći. Nikada se u životu nisam teže osječala nego tada. Trebalo je imati hrabrosti, nakon svega što su prošle, stati pred te žene“, prisjetila se Ljujić-Mijatović.
Dr. Tatjana Ljujić – Mijatović bila je redovna profesorica na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, od 1999. do 2000. godine zamjenica gradonačelnika Sarajeva, a od 2004. pa do sada je vijećnica u Općinskom Vijeću Stari Grad Sarajevo i Gradskom vijeću Grada Sarajeva. U periodu od 2005. do 2009. bila je i zamjenica predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva.
klix.ba