Ovih dana u arapskim medijima pojavio se zaista čudan snimak jednog pastira Tajjiba Jusufa ez-Zejna porijeklom iz Sudana, koji nam je pokazao kako se islam sprovodi u djelo. Kada bi ga neko ugledao, možda bi rekao da je “siromah”, “jadan”, “za sadake” i sl., međutim, Uzvišeni Allah najbolje zna Svoje robove, ko je Njegov pravi rob, a ko je onaj koji se samo tako prikazuje pred ljudima.
Šta se zapravo desilo?
Nekoliko prolaznika u jednoj od saudijskih pustinja srelo je pastira koji je obavljao svoj uobičajeni posao: čuvao i brinuo se o stoci. Oni su ga iz svog automobila pitali da im dâ jednu od životinja, što je pastir odbio. Jedan od prolaznika iz auta je snimao događaj, ali to pastir uopće nije znao… Zatim su ga ponovo na jedan blag način, osmjehujući se i opuštajući atmosferu, upitali da im dâ jednu od životinja, tako što će mu platiti. Pastir je ponovo odbio. Ali, oni mu rekoše da im dâ jer ga ne vidi niko, neće nikome reći, a i vlasnik stoke nije tu, pa samo neka kaže da je izgubio životinju i riješen problem… Međutim, tada na scenu stupa ono što se priželjkuje od muslimana, ono što se samo može poželjeti, a to je istinski iman – vjerovanje, koje se čvrsto usadilo u srce, kojem nije svrha ovaj dunjalučki svijet i njegove ljepote, nego onaj iman koji daje prednost budućem svijetu i koji je svjestan da će polagati račun na Danu kada taj imetak i dunjaluk neće imati utjecaja kao što je na dunjaluku imao.
Tada pastir uzviknu: “Da kažem vlasniku da sam izgubio, pa to je haram!? A kabur i polaganje računa? U kaburu neće pomoći riječi ‘izgubio’! Bolje je imati imetak na dozvoljen način i tako živjeti smirene duše…” Međutim, prolaznici mu ponovo rekoše: “Dat ćemo ti 200 rijala (oko 40 eura).” A onda pastir nastupa sa još jednim iznenađenjem: “Da mi dadneš 200.000, ne bih ti dao, tako mi Gospodara Kabe!” (tj. ne bih pronevjerio emanet kod vlasnika). Oni mu opet predložiše: “Ali, niko te, bolan, ne vidi?”, a pastir odgovori u svom već prepoznatljivom stilu: “A Allah?” Subhanallah, koja bogobojaznost! Kako nam samo pastir, pustinjak, bez diplome i velikog znanja, pokaza kako se iskreno robuje Gospodaru onda kada smo u stanju da prevarimo i pronevjerimo emanet koji nam je ukazan. Pokaza nam kako se voli Allah Uzvišeni, koliko je velika njegova ljubav prema Gospodaru i koliki je njegov stepen ihsana, tj. “da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi”. “Tako je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgajao svoje ashabe i tako mi trebamo odgajati svoju generaciju”, objasnio je uvaženi šejh Ibrahim ed-Duvejš nakon pregledanog videoklipa.
Šta se desilo nakon svega?
U jednoj emisiji uživo, šejh Ed-Duvejš obradovao je spomenutog pastira rekavši mu da mu je jedan muslimanski dobrotvor, koji je želio da bude anoniman, poklonio 20.000 saudijskih rijala (4.000 eura) zbog emaneta koji nije pronevjerio radi Allaha, a bio je u stanju. Na kraju, šejh je ipak spomenuo ime dobrotvora koji je nagradio pastira, a to je Hamed el-Husejni iz grada Demmama u Saudijskoj Arabiji, Allah mu dao svako dobro, a razlog za to jeste ajet: “…i neka se zato natječu oni koji žele da se natječu…” (El-Mutaffifin, 26)
Pastir je i od novinara primio poklone kao izraz podrške za spomenuto djelo, a također je primljen u Sudansku ambasadu u Rijadu, kao počasni gost, te je u arapskim medijima, posebno sudanskim, postao prepoznatljiv po dobru i bogobojaznosti, te je čak dobio i nadimak El-Emin – Povjerljivi. Kako jedan događaj protkan iskrenošću prema Uzvišenom Allahu promijeni život pastira, te ga On iz pustinje i anonimnosti izvede u javnost i pokaza ostalim ljudima kao primjer čuvanja emaneta, te da još uvijek ima onih Njegovih pravih robova.
Neka se Uzvišeni Allah smiluje našem bratu Tajjibu Jusufu ez-Zejnu, poznatijem u medijima kao “sudanski pastir”, neka mu podari svako dobro na oba svijeta, a nama da uzmemo pouku i primijenimo u praksi. Kako se sve zbivalo, pogledajte na sljedećem linku:
Šta se zapravo desilo?
Nekoliko prolaznika u jednoj od saudijskih pustinja srelo je pastira koji je obavljao svoj uobičajeni posao: čuvao i brinuo se o stoci. Oni su ga iz svog automobila pitali da im dâ jednu od životinja, što je pastir odbio. Jedan od prolaznika iz auta je snimao događaj, ali to pastir uopće nije znao… Zatim su ga ponovo na jedan blag način, osmjehujući se i opuštajući atmosferu, upitali da im dâ jednu od životinja, tako što će mu platiti. Pastir je ponovo odbio. Ali, oni mu rekoše da im dâ jer ga ne vidi niko, neće nikome reći, a i vlasnik stoke nije tu, pa samo neka kaže da je izgubio životinju i riješen problem… Međutim, tada na scenu stupa ono što se priželjkuje od muslimana, ono što se samo može poželjeti, a to je istinski iman – vjerovanje, koje se čvrsto usadilo u srce, kojem nije svrha ovaj dunjalučki svijet i njegove ljepote, nego onaj iman koji daje prednost budućem svijetu i koji je svjestan da će polagati račun na Danu kada taj imetak i dunjaluk neće imati utjecaja kao što je na dunjaluku imao.
Tada pastir uzviknu: “Da kažem vlasniku da sam izgubio, pa to je haram!? A kabur i polaganje računa? U kaburu neće pomoći riječi ‘izgubio’! Bolje je imati imetak na dozvoljen način i tako živjeti smirene duše…” Međutim, prolaznici mu ponovo rekoše: “Dat ćemo ti 200 rijala (oko 40 eura).” A onda pastir nastupa sa još jednim iznenađenjem: “Da mi dadneš 200.000, ne bih ti dao, tako mi Gospodara Kabe!” (tj. ne bih pronevjerio emanet kod vlasnika). Oni mu opet predložiše: “Ali, niko te, bolan, ne vidi?”, a pastir odgovori u svom već prepoznatljivom stilu: “A Allah?” Subhanallah, koja bogobojaznost! Kako nam samo pastir, pustinjak, bez diplome i velikog znanja, pokaza kako se iskreno robuje Gospodaru onda kada smo u stanju da prevarimo i pronevjerimo emanet koji nam je ukazan. Pokaza nam kako se voli Allah Uzvišeni, koliko je velika njegova ljubav prema Gospodaru i koliki je njegov stepen ihsana, tj. “da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi”. “Tako je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgajao svoje ashabe i tako mi trebamo odgajati svoju generaciju”, objasnio je uvaženi šejh Ibrahim ed-Duvejš nakon pregledanog videoklipa.
Šta se desilo nakon svega?
U jednoj emisiji uživo, šejh Ed-Duvejš obradovao je spomenutog pastira rekavši mu da mu je jedan muslimanski dobrotvor, koji je želio da bude anoniman, poklonio 20.000 saudijskih rijala (4.000 eura) zbog emaneta koji nije pronevjerio radi Allaha, a bio je u stanju. Na kraju, šejh je ipak spomenuo ime dobrotvora koji je nagradio pastira, a to je Hamed el-Husejni iz grada Demmama u Saudijskoj Arabiji, Allah mu dao svako dobro, a razlog za to jeste ajet: “…i neka se zato natječu oni koji žele da se natječu…” (El-Mutaffifin, 26)
Pastir je i od novinara primio poklone kao izraz podrške za spomenuto djelo, a također je primljen u Sudansku ambasadu u Rijadu, kao počasni gost, te je u arapskim medijima, posebno sudanskim, postao prepoznatljiv po dobru i bogobojaznosti, te je čak dobio i nadimak El-Emin – Povjerljivi. Kako jedan događaj protkan iskrenošću prema Uzvišenom Allahu promijeni život pastira, te ga On iz pustinje i anonimnosti izvede u javnost i pokaza ostalim ljudima kao primjer čuvanja emaneta, te da još uvijek ima onih Njegovih pravih robova.
Neka se Uzvišeni Allah smiluje našem bratu Tajjibu Jusufu ez-Zejnu, poznatijem u medijima kao “sudanski pastir”, neka mu podari svako dobro na oba svijeta, a nama da uzmemo pouku i primijenimo u praksi. Kako se sve zbivalo, pogledajte na sljedećem linku:
islam24h.net
Objavi komentar