Direktor Federalne uprave policije (FUP) Dragan Lukač izjavio je u intervjuu za Klix.ba kako se posljednjih mjeseci suočava s intenzivnim pokušajima da ga se ukloni sa čela te institucije. Smatra kako razloge treba tražiti u činjenici da FUP provodi istrage u više slučajeva od kojih bi neki mogli rezultirati procesuiranjem, pa i hapšenjem poznatih i utjecajnih osoba, "velikih riba". Očekivano, ne kaže i kojih.
"Stalno me se pokušava ukloniti, od kako sam došao ovdje. Čitavo vrijeme, pa i dan danas. U zadnjih pola godine, odnosno tri-četiri mjeseca je to puno intenzivnije nego ranije. Radimo jedan broj osjetljivih predmeta gdje se može raditi o ozbiljnim posljedicama u širem smislu. Neki ljudi misle da ako ja neću bit ovdje, da od toga neće biti ništa. Mislim da griješe. Neće propasti država ako nema Lukača... Ali, nekim pojedincima bi bilo u interesu da neko drugi ovdje sjedi", priča Lukač.
Kažete da se suočavate s pritiscima. Odakle oni dolaze? Da li politika nastoji staviti policiju pod kontrolu?
Nije me niko od političara nazvao i rekao: "Nemoj da radiš na ovom predmetu". Neće oni to sebi dozvoliti. Ali, ima raznih stvari koji se mogu tretirati u smislu nekakvih pritisaka. Od pokušaja smjene, imputiranja... Ima toga iznutra ovdje, ali i izvana. Imamo u organu ljude koji su u funkciji, neću reći politika, već pojedinaca koji imaju razlog da onemoguće rad ovog organa na način kako sam rekao. Taj direktor FUP-a je personifikacija tog organa i takvog rada u datom momentu gdje ga je poželjno maknuti. Tako bi se stvorio prostor da se neki predmet ne odradi, da se ne dovede do kraja ili da se dovede do kraja na način da se nigdje ne stigne. Raditi ovaj posao u uvjetima dosta složenog stanja je teško. Mi imamo vrlo ozbiljnih problema u BiH sa funkcioniranjem pravne države...
Javnost u BiH već dugo čeka da policija počne da hapsi one koji su zaista pokrali ovu državu i doveli nas sve zajedno u veliki jad. Ima li novih istraga i mogu li se očekivati hapšenja?
Mi u kriminalističkoj policiji radimo puno raznih predmeta. Ima dosta predmeta koji su u vezi i s finansijskim kriminalom. U puno predmeta postupamo po zahtjevima tužiteljstava. Ima ozbiljnih predmeta koji su predmet našeg interesiranja i po kojima postupamo. Ima i zvučnih imena koja se dovode u vezu s ovim ili onim. Javnost je, kad je riječ o kriminalu, zainteresirana za neki slučaj ako se pominje zvučno ime u javnom životu. Osobito ako je to ime povezano sa politikom. Dakle, ima dosta predmeta, dosta ozbiljnih. Ozbiljno radimo.
Hoće li biti hapšenja?
Vjerovatno će biti i hapšenja...
I "velikih riba"?
Bit će... Trenutno radimo na jednom dosta ozbiljnom predmetu vezano za namjensku industriju. Tu ima dosta ozbiljnih indicija u vezi s nezakonitostima iz nadležnosti koja se nas tiče. U narednih 10 do 15 dana ćemo završiti prvi dio našeg postupanja. Radimo po zahtjevu Državnog tužilaštva. Možda će se tu pojaviti neka imena koja su, da tako kažem, poznata.
Kad je riječ o slučaju namjenske industrije čini mi se da su se spominjala imena federalnog ministra Erdala Trhulja, pa i bivšeg ministra unutrašnjih poslova RBiH i direktora AID-a Bakira Alispahića i drugih? Jesu to te osobe?
Ne mogu reći je li to ovaj ili onaj. Ima nekih imena koja se provlače kroz taj predmet koja su ne samo poznata i javna već i u dobroj mjeri u relaciji sa indicijama koje su otkrivene u startu. Dosta su ozbiljne te stvari! Ako vi potpišete određen ugovor sa nekim, tim ugovorom definišete međusobna prava i obaveze. Te obaveze su prije svega u smislu isporučivanja nekog proizvoda koji se tretira ugovorima. Ako taj proizvod niste isporučili, a uzeli ste unaprijed novac da to isporučite, sporno je gdje je završio novac i zašto to nije isporučeno. Ako ste dobili kredit Razvojne banke koji trebate uložiti u smislu nabavke repromaterijala ili sredstava, a to nije realizirano ili je realizirano na način koji nije do kraja jasan, transparentan, nije pokriven stvarnim stanjem ili je pokriven fiktivnim stvarima, onda je to samo po sebi indikativno. A indicija te vrste ima u onome što radimo vezano za namjensku industriju, za subjekte koji se pojavljuju u okviru proizvodnje. Vidjet ćemo.
Jeste li zbog ovog predmeta na udaru?
Da, dijelom je to vezano i za istragu u slučaju kriminala u namjenskoj industriji.
Bili ste jedan od čelnih ljudi Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kako danas vidite rad te agencije pod vodstvom Gorana Zupca?
Ono što je danas SIPA, to nije to. Ja sa utemeljio SIPA-u, radio osam i po godina u tom organu, bio na čelu tog organa. Neke stvari u zadnje vrijeme u tom policijskom organu, od koga smo svi puno očekivali, ne idu u pravcu u kojem bi trebalo. To je moja ocjena. Tu bi se neke stvari mogle dodatno iskomplicirati ako neki procesi ne budu u razumnom vremenu zaustavljeni. Ona je instrumentalizirana... A SIPA bi trebala biti opasnost za kriminalce.
Dolaze tvrdnje da se SIPA bavi samo FBiH. Imate li takav utisak?
Veći broj građana ima takav zaključak da je SIPA, kao organ državnog nivoa, izašla izvan svoje nadležnosti, te da je fokusirana na poduzimanje mjera isključivo unutar FBiH. Ima indikacija koje ukazuju na to.
Vi ste potpisnik čuvene krivične prijave o kriminalu vrha vlasti u Republici Srpskoj na čelu sa aktuelnim predsjednikom, a tadašnjim premijerom, Miloradom Dodikom? Je li Vam Dodik "halalio" tu prijavu?
Ne vjerujem da jest. Jer on nije čovjek koji prašta ljudima. Ja nisam napisao prijavu samo za Dodika. Ja sam podnio prijavu protiv 15 do 16 osoba u Vladi RS. Dodik je bio predsjednik te vlade. Bilo je i drugih bitnih ljudi iz gospodarskog života u RS. Veće je, po meni, pitanje, a na koje niko nije dao odgovor, zašto je ta prijava tako završila, ko je to napravio. To je jako bitno. Kriminal obrađen kroz tu prijavu, a to je 2008. na 2009. godinu, iznosi 115 miliona KM ili 55 miliona eura.
Mi kad dobijemo tranšu MMF-a u tom iznosu onda nam drago jer ćemo preživjeti, država će preživjeti sa tim parama! Prema tome, to je problem. Bili smo u situaciji da nam je pravna država zakazala kroz predstavnike u tužilaštvu, jednom, drugom trećem... Nije kasno pitati ljude koji su to napravili: "Šta ti to napravi?!".
Ko su ti ljudi?
Nije problem utvrditi. Prijava je podnesena Tužilaštvu BiH. Treba vidjeti koji tužioci su postupali i donijeli odluku. Kazano je da nema elementa za nadležnost Državnog tužiteljstva, pa ćemo to proslijediti RS. Ja koliko se sjećam, glavni državni tužitelj je bio Milorad Barašin. A onda Specijalno tužilaštvo RS poslije mjesec kaže da tu nema ništa! Ti isti ljudi koji su tretirani sada kažu da Specijalno tužilaštvo nije odgovorilo zadatku i treba ga ukinuti. Taj predmet u Državnom tužilaštvu je vodio tužilac Hari Furlan iz Slovenije i mi smo postupali po njegovim naredbama. Nakon odlaska iz BiH postavljen je za glavnog tužioca Specijalnog tužilaštva Slovenije i sad je tu. On da, dakle, nije tužilac tog kalibra da je mogao imati takve promašaje, pa da poslije tri ili četiri godine neko kaže da tu nema ništa. Nije on laik, a nismo ni mi iz policije.
Je li to politička priča?
Ne znam ja kakva je to priča, je li politička, pravna, kriminalna, ali ovo su činjenice.
Kako gledate na nedavno usvajanje seta antikorupcijskih zakona u FBiH? Koliko će ti pomoći i FUP-u daljnjem radu
U sadržajnom smislu još ne znam jesu li to dobra rješenja ili ne. Međutim, ako je taj zakonski set mehanizam, alat za uspješniji rad i funkcioniranje pravne države u oblasti krivičnog zakonodavstva, to u svakom slučaju podržavam. Jer u svakom slučaju će doprinijeti da budemo uspješniji u borbi kriminala. To je za pohvalu i treba podržati.
Ako ćemo govoriti o uspostavi institucija za vođenje postupaka u vezi s kriminalom i korupcijom, kao što je specijalno tužiteljstvo, mislim da je ta praksa šarolika. Možda je to dobro sa stajališta stanja u društvu i u pravosuđu. No, imamo puno pravosudnih institucija, ali i dalje imamo problem sa uspješnošću u radu u borbi protiv kriminala i korupcije. Specijaliziranje organa će možda dati određeni efekt. Treba sačekati primjenu svega toga, pa vidjeti kako to funkcionira. Jer imamo loših institucija.
Postoji Socijalno tužiteljstvo RS koje nije dalo rezultate, a evo politika razmišlja da to ukine. Sve ovisi šta će se dobiti u okviru takvih nekih inicijativa i rješenja. Provođenje zakona je uspješno u zavisnosti od toga ko radi na predmetu. Ako tu budu prava kadrovska rješenja, može se očekivati uspjeh. Možda je nedostatak u izradi zakona, jer nije ozbiljnije konsultirana policija. Ipak, smo mi organi koji smo sa praktičnim iskustvom primjene zakona i borbe protiv kriminala i korupcije. Najkompetentiji smo da kažemo šta je to praksa potvrdila kao dobro rješenje i šta nam je potrebno da budemo uspješni.
Kakva je trenutno sigurnosna situacija na području FBiH, a u svjetlu velikih protesta tokom februara?
Na temelju analitičkih pokazatelja koji su iskazani, a iskazano kroz oblasti kriminaliteta, oblasti javnog reda i mira, prometa i napada na ovlaštene službene osobe, dakle svi ti pokazatelji su dosta pozitivni i ohrabrujući. Imamo smanjenje kriminaliteta u prva tri mjeseca ove godine u odnosu na prvo tromjesečje 2013. godine za 10 posto.
To je dobar pokazatelj. Prekršaji u oblasti javnog reda i mira su nešto povećani imajući u vidu februarske proteste. Broj napada na policiju je povećan i sve je vezano sa protestima. Stanje sigurnosti na cestama je, kad je riječ o ukupnom broju nesreća, bolje. No, povećan je broj nesreća sa smrtnim posljedicama i teškim povredama. Stanje sigurnosti u FBiH je zadovoljavajuće, iako je to relativno. Jer ako kažemo da je dobro, nećemo se složiti. Nije dobro. Ali pokazatelji govore da je pod kontrolom. Istina socijalna dimenzija je složena.
Postoje određene procjene da bi socijalni bunt ponovo mogao eskalirati, koliko to stoji?
Ne postoje takve mogućnosti. Ja mislim da se to neće ponoviti. Protesti se mogu dešavati, tu nema ništa sporno, to je legtiman način ispoljavanja nezadovoljstva građana. Imamo mi svugdje u svijetu takav način ispoljavanja nezadovoljstva na ovaj ili onaj način, ali kad je riječ o rušilačkim pojavama u okviru takvih prosvjeda, ono što smo imali u februaru prošle godine, mislim da nema ni osnova niti ima snaga koje mogu realizirati takav rušilački pohod kao što je bio 7. februara.
Vi ste neposredno nakon događaja u februaru kazali da su teroristi ubačeni među demonostrane, te da su oni imali svoje nalogodavce i finansijere. Jeste li otkrili o kome je riječ?
Nisam nadležan da kažem dokle je došla istraga oko sapljivanja zgrade Predsjedništva BiH. Mi smo odradili dosta stvari u istražnom postupku, jer se nama povjeravaju određene istražne radnje koje vodi Tužilaštvo BiH. Taj istražni dio nije još uvijek završen. Odgovori na ta pitanja koja vas zanimaju nisu dovedena do kraja u smislu dokaznog, utvrđenog stanja. Šta je šta, ko je organizator, kakve su uloge ko je eventualno finansijer...
Mi smo jedan broj osoba procesuirali kao izvršioce i pomagače u tom segmentu i još uvijek radimo. Imat ćemou črtvrtak neke aktivnosti operativnog karaktera u Sarajevu. Okončanje same istrage je isključiva nadležnost postupajućeg tužitelja i oni su ti koji će vjerovatno biti u situaciji da daju odgovore na ta pitanja kad se sve okonča o čemu se tu radi, ko je šta napravio. A ko je koliko kriv i da li je uopće neko odgovoran, morat će da određuje sud.
Da li je policija utvrdila šta je bio konačan cilj rušilačkih pohoda? Trajna destabilizacija države?
Ono što je bilo ispoljeno kroz rušilačke snage treba odvojiti od legitimnih prosvjeda koji su se događali. Nezadovoljstvo ljudi i građana je vješto iskorišteno kroz pojedine grupe i grupacije koje su radile to što su radile. Paljenja, rušenja, napadi na ovlaštene osobe, imali smo veliki povrijeđenih policajaca. Nanesena je ogromna materijalna i nematerijalna šteta. Ne može se izmjeriti šteta u Arhivu BiH izmjeriti. Ako je uništen jedan dokument koji govori o državnosti, povijesti ove zemlje, ne možete to iskazati u materijalnom smislu. Ta šteta je veoma ozbiljna za državu. A materijalna šteta je oko 400.000 KM.
Šta je bio cilj? To je ozbiljno pitanje na koje treba dati ozbiljan odgovor u smislu istraživanja, bez obzira ko stoji iza toga. Evidentno je da ta ponašanja nisu bila spontana i slučajna. Ima puno pokazatelja koji su govorili o jednom organiziranom pristupu svemu tome. Ako su ljudi bili snabdjeveni sa nekakvim sredstvima, pomagalima, da uništavaju, neko je morao stajati iza toga. Neko im je to trebao organizirati. Bez obzira je li to ruksak sa kamenicima ili su baklje. Ne može slučajno bilo ko doći pred zgradu Predsjedništva BiH na kojoj se nalazi stotine prozora, pa razbiti baš prozor na Arhivu BiH i to izvana, ubaciti baš tu ubaciti koktel ili baklju da se to zapali. Običan građanin ne može znati gdje se to nalazi. Neko je tog izvršitelja morao dovesti i pokazati da tu lupa i pali. Ovdje postoje ozbiljne pozadine. Može se govoriti o ozbiljnoj pozadini tog čina.
Ko stoji onda? Politika?
Pa vjerovatno ako neko ide na Predsjedništvo BiH. Hajmo zamisliti situaciju gdje je neko zapalio ili bacio bombu na Bijelu kuću. Ako neko to radi, ako je uradio, a jeste, namjera mora biti ozbiljna. Nisam bio baš siguran koja je to glava sebi umislila šta će postići kao krajnji cilj. Izgorjela zgrada. Šta?! Je li to preuzimanje vlasti neke... Ide se na glavu kuće, na Predsjedništvo BiH koje je personifikacija države. Zašto nisu napali na Vijeće ministara, Parlament BiH, nego baš na ovaj objekt. Nisam siguran da je to slučajno. Ne želim da kvalificiram je li to politička osoba, politička pozicija ili neka druga, ili snage koje nisu nikako u politici, ali sigurno da odgovorne treba prepustiti pravosuđe koji su ovlašteni da mogu na bazi dokaza donijeti odluke.
Dugo se govori o neriješenim ubistvima u Sarajevu i BiH. Koliko je Federalna uprava policije postigla na tom polju?
Što se tiče policijskog rada u svim tim predmetima, mi smo, zaista, odradili s naše strane maksimalno od onog što se u skladu sa zakonom moglo napraviti. Dosta smo nekih stvari riješili. Mi smo tokom prošle i ove godine riješili neke predmete, nekih ubistava koja su davno izvršena i bila su u ladici da ne kažem da su bile dignute ruke od tih predmeta.
Šta je sa slučajem ubistva generala Šantića u Bihaću?
Što se tiče slučaja "Šantić", mi smo sa policijskog aspekta došli do kraja. Sve ostalo je na Kantonalnom tužilaštvu Bihać. Mi smo podnijeli izvještaj o počinjenom krivičnom djelu prije nekoliko mjeseci u odnosu na izvršitelje. Koliko je to dovoljno u dokaznom smislu, treba kazati Kantonalno tužilaštvo Bihać. Mi smo radili godinu dana. Jedan tim ljudi koji sam formirao, zajedno sa Kantonalnim tužilaštvom u Bihaću. Koliko je dovoljno za optužnicu ili za suđenje, vidjet ćemo. Mislim da je pri kraju. Odluka tužioca treba biti definirana u smislu podizanja optužnice ili adaktiranja predmeta, ako po tužitelju nema dovoljno dokaza. Mislim da smo mi napravili sve što je bilo moguće, a možda i više nego se moglo.
"Stalno me se pokušava ukloniti, od kako sam došao ovdje. Čitavo vrijeme, pa i dan danas. U zadnjih pola godine, odnosno tri-četiri mjeseca je to puno intenzivnije nego ranije. Radimo jedan broj osjetljivih predmeta gdje se može raditi o ozbiljnim posljedicama u širem smislu. Neki ljudi misle da ako ja neću bit ovdje, da od toga neće biti ništa. Mislim da griješe. Neće propasti država ako nema Lukača... Ali, nekim pojedincima bi bilo u interesu da neko drugi ovdje sjedi", priča Lukač.
Kažete da se suočavate s pritiscima. Odakle oni dolaze? Da li politika nastoji staviti policiju pod kontrolu?
Nije me niko od političara nazvao i rekao: "Nemoj da radiš na ovom predmetu". Neće oni to sebi dozvoliti. Ali, ima raznih stvari koji se mogu tretirati u smislu nekakvih pritisaka. Od pokušaja smjene, imputiranja... Ima toga iznutra ovdje, ali i izvana. Imamo u organu ljude koji su u funkciji, neću reći politika, već pojedinaca koji imaju razlog da onemoguće rad ovog organa na način kako sam rekao. Taj direktor FUP-a je personifikacija tog organa i takvog rada u datom momentu gdje ga je poželjno maknuti. Tako bi se stvorio prostor da se neki predmet ne odradi, da se ne dovede do kraja ili da se dovede do kraja na način da se nigdje ne stigne. Raditi ovaj posao u uvjetima dosta složenog stanja je teško. Mi imamo vrlo ozbiljnih problema u BiH sa funkcioniranjem pravne države...
Javnost u BiH već dugo čeka da policija počne da hapsi one koji su zaista pokrali ovu državu i doveli nas sve zajedno u veliki jad. Ima li novih istraga i mogu li se očekivati hapšenja?
Mi u kriminalističkoj policiji radimo puno raznih predmeta. Ima dosta predmeta koji su u vezi i s finansijskim kriminalom. U puno predmeta postupamo po zahtjevima tužiteljstava. Ima ozbiljnih predmeta koji su predmet našeg interesiranja i po kojima postupamo. Ima i zvučnih imena koja se dovode u vezu s ovim ili onim. Javnost je, kad je riječ o kriminalu, zainteresirana za neki slučaj ako se pominje zvučno ime u javnom životu. Osobito ako je to ime povezano sa politikom. Dakle, ima dosta predmeta, dosta ozbiljnih. Ozbiljno radimo.
Hoće li biti hapšenja?
Vjerovatno će biti i hapšenja...
I "velikih riba"?
Bit će... Trenutno radimo na jednom dosta ozbiljnom predmetu vezano za namjensku industriju. Tu ima dosta ozbiljnih indicija u vezi s nezakonitostima iz nadležnosti koja se nas tiče. U narednih 10 do 15 dana ćemo završiti prvi dio našeg postupanja. Radimo po zahtjevu Državnog tužilaštva. Možda će se tu pojaviti neka imena koja su, da tako kažem, poznata.
Kad je riječ o slučaju namjenske industrije čini mi se da su se spominjala imena federalnog ministra Erdala Trhulja, pa i bivšeg ministra unutrašnjih poslova RBiH i direktora AID-a Bakira Alispahića i drugih? Jesu to te osobe?
Ne mogu reći je li to ovaj ili onaj. Ima nekih imena koja se provlače kroz taj predmet koja su ne samo poznata i javna već i u dobroj mjeri u relaciji sa indicijama koje su otkrivene u startu. Dosta su ozbiljne te stvari! Ako vi potpišete određen ugovor sa nekim, tim ugovorom definišete međusobna prava i obaveze. Te obaveze su prije svega u smislu isporučivanja nekog proizvoda koji se tretira ugovorima. Ako taj proizvod niste isporučili, a uzeli ste unaprijed novac da to isporučite, sporno je gdje je završio novac i zašto to nije isporučeno. Ako ste dobili kredit Razvojne banke koji trebate uložiti u smislu nabavke repromaterijala ili sredstava, a to nije realizirano ili je realizirano na način koji nije do kraja jasan, transparentan, nije pokriven stvarnim stanjem ili je pokriven fiktivnim stvarima, onda je to samo po sebi indikativno. A indicija te vrste ima u onome što radimo vezano za namjensku industriju, za subjekte koji se pojavljuju u okviru proizvodnje. Vidjet ćemo.
Jeste li zbog ovog predmeta na udaru?
Da, dijelom je to vezano i za istragu u slučaju kriminala u namjenskoj industriji.
Bili ste jedan od čelnih ljudi Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kako danas vidite rad te agencije pod vodstvom Gorana Zupca?
Ono što je danas SIPA, to nije to. Ja sa utemeljio SIPA-u, radio osam i po godina u tom organu, bio na čelu tog organa. Neke stvari u zadnje vrijeme u tom policijskom organu, od koga smo svi puno očekivali, ne idu u pravcu u kojem bi trebalo. To je moja ocjena. Tu bi se neke stvari mogle dodatno iskomplicirati ako neki procesi ne budu u razumnom vremenu zaustavljeni. Ona je instrumentalizirana... A SIPA bi trebala biti opasnost za kriminalce.
Dolaze tvrdnje da se SIPA bavi samo FBiH. Imate li takav utisak?
Veći broj građana ima takav zaključak da je SIPA, kao organ državnog nivoa, izašla izvan svoje nadležnosti, te da je fokusirana na poduzimanje mjera isključivo unutar FBiH. Ima indikacija koje ukazuju na to.
Vi ste potpisnik čuvene krivične prijave o kriminalu vrha vlasti u Republici Srpskoj na čelu sa aktuelnim predsjednikom, a tadašnjim premijerom, Miloradom Dodikom? Je li Vam Dodik "halalio" tu prijavu?
Ne vjerujem da jest. Jer on nije čovjek koji prašta ljudima. Ja nisam napisao prijavu samo za Dodika. Ja sam podnio prijavu protiv 15 do 16 osoba u Vladi RS. Dodik je bio predsjednik te vlade. Bilo je i drugih bitnih ljudi iz gospodarskog života u RS. Veće je, po meni, pitanje, a na koje niko nije dao odgovor, zašto je ta prijava tako završila, ko je to napravio. To je jako bitno. Kriminal obrađen kroz tu prijavu, a to je 2008. na 2009. godinu, iznosi 115 miliona KM ili 55 miliona eura.
Mi kad dobijemo tranšu MMF-a u tom iznosu onda nam drago jer ćemo preživjeti, država će preživjeti sa tim parama! Prema tome, to je problem. Bili smo u situaciji da nam je pravna država zakazala kroz predstavnike u tužilaštvu, jednom, drugom trećem... Nije kasno pitati ljude koji su to napravili: "Šta ti to napravi?!".
Ko su ti ljudi?
Nije problem utvrditi. Prijava je podnesena Tužilaštvu BiH. Treba vidjeti koji tužioci su postupali i donijeli odluku. Kazano je da nema elementa za nadležnost Državnog tužiteljstva, pa ćemo to proslijediti RS. Ja koliko se sjećam, glavni državni tužitelj je bio Milorad Barašin. A onda Specijalno tužilaštvo RS poslije mjesec kaže da tu nema ništa! Ti isti ljudi koji su tretirani sada kažu da Specijalno tužilaštvo nije odgovorilo zadatku i treba ga ukinuti. Taj predmet u Državnom tužilaštvu je vodio tužilac Hari Furlan iz Slovenije i mi smo postupali po njegovim naredbama. Nakon odlaska iz BiH postavljen je za glavnog tužioca Specijalnog tužilaštva Slovenije i sad je tu. On da, dakle, nije tužilac tog kalibra da je mogao imati takve promašaje, pa da poslije tri ili četiri godine neko kaže da tu nema ništa. Nije on laik, a nismo ni mi iz policije.
Je li to politička priča?
Ne znam ja kakva je to priča, je li politička, pravna, kriminalna, ali ovo su činjenice.
Kako gledate na nedavno usvajanje seta antikorupcijskih zakona u FBiH? Koliko će ti pomoći i FUP-u daljnjem radu
U sadržajnom smislu još ne znam jesu li to dobra rješenja ili ne. Međutim, ako je taj zakonski set mehanizam, alat za uspješniji rad i funkcioniranje pravne države u oblasti krivičnog zakonodavstva, to u svakom slučaju podržavam. Jer u svakom slučaju će doprinijeti da budemo uspješniji u borbi kriminala. To je za pohvalu i treba podržati.
Ako ćemo govoriti o uspostavi institucija za vođenje postupaka u vezi s kriminalom i korupcijom, kao što je specijalno tužiteljstvo, mislim da je ta praksa šarolika. Možda je to dobro sa stajališta stanja u društvu i u pravosuđu. No, imamo puno pravosudnih institucija, ali i dalje imamo problem sa uspješnošću u radu u borbi protiv kriminala i korupcije. Specijaliziranje organa će možda dati određeni efekt. Treba sačekati primjenu svega toga, pa vidjeti kako to funkcionira. Jer imamo loših institucija.
Postoji Socijalno tužiteljstvo RS koje nije dalo rezultate, a evo politika razmišlja da to ukine. Sve ovisi šta će se dobiti u okviru takvih nekih inicijativa i rješenja. Provođenje zakona je uspješno u zavisnosti od toga ko radi na predmetu. Ako tu budu prava kadrovska rješenja, može se očekivati uspjeh. Možda je nedostatak u izradi zakona, jer nije ozbiljnije konsultirana policija. Ipak, smo mi organi koji smo sa praktičnim iskustvom primjene zakona i borbe protiv kriminala i korupcije. Najkompetentiji smo da kažemo šta je to praksa potvrdila kao dobro rješenje i šta nam je potrebno da budemo uspješni.
Kakva je trenutno sigurnosna situacija na području FBiH, a u svjetlu velikih protesta tokom februara?
Na temelju analitičkih pokazatelja koji su iskazani, a iskazano kroz oblasti kriminaliteta, oblasti javnog reda i mira, prometa i napada na ovlaštene službene osobe, dakle svi ti pokazatelji su dosta pozitivni i ohrabrujući. Imamo smanjenje kriminaliteta u prva tri mjeseca ove godine u odnosu na prvo tromjesečje 2013. godine za 10 posto.
To je dobar pokazatelj. Prekršaji u oblasti javnog reda i mira su nešto povećani imajući u vidu februarske proteste. Broj napada na policiju je povećan i sve je vezano sa protestima. Stanje sigurnosti na cestama je, kad je riječ o ukupnom broju nesreća, bolje. No, povećan je broj nesreća sa smrtnim posljedicama i teškim povredama. Stanje sigurnosti u FBiH je zadovoljavajuće, iako je to relativno. Jer ako kažemo da je dobro, nećemo se složiti. Nije dobro. Ali pokazatelji govore da je pod kontrolom. Istina socijalna dimenzija je složena.
Postoje određene procjene da bi socijalni bunt ponovo mogao eskalirati, koliko to stoji?
Ne postoje takve mogućnosti. Ja mislim da se to neće ponoviti. Protesti se mogu dešavati, tu nema ništa sporno, to je legtiman način ispoljavanja nezadovoljstva građana. Imamo mi svugdje u svijetu takav način ispoljavanja nezadovoljstva na ovaj ili onaj način, ali kad je riječ o rušilačkim pojavama u okviru takvih prosvjeda, ono što smo imali u februaru prošle godine, mislim da nema ni osnova niti ima snaga koje mogu realizirati takav rušilački pohod kao što je bio 7. februara.
Vi ste neposredno nakon događaja u februaru kazali da su teroristi ubačeni među demonostrane, te da su oni imali svoje nalogodavce i finansijere. Jeste li otkrili o kome je riječ?
Nisam nadležan da kažem dokle je došla istraga oko sapljivanja zgrade Predsjedništva BiH. Mi smo odradili dosta stvari u istražnom postupku, jer se nama povjeravaju određene istražne radnje koje vodi Tužilaštvo BiH. Taj istražni dio nije još uvijek završen. Odgovori na ta pitanja koja vas zanimaju nisu dovedena do kraja u smislu dokaznog, utvrđenog stanja. Šta je šta, ko je organizator, kakve su uloge ko je eventualno finansijer...
Mi smo jedan broj osoba procesuirali kao izvršioce i pomagače u tom segmentu i još uvijek radimo. Imat ćemou črtvrtak neke aktivnosti operativnog karaktera u Sarajevu. Okončanje same istrage je isključiva nadležnost postupajućeg tužitelja i oni su ti koji će vjerovatno biti u situaciji da daju odgovore na ta pitanja kad se sve okonča o čemu se tu radi, ko je šta napravio. A ko je koliko kriv i da li je uopće neko odgovoran, morat će da određuje sud.
Da li je policija utvrdila šta je bio konačan cilj rušilačkih pohoda? Trajna destabilizacija države?
Ono što je bilo ispoljeno kroz rušilačke snage treba odvojiti od legitimnih prosvjeda koji su se događali. Nezadovoljstvo ljudi i građana je vješto iskorišteno kroz pojedine grupe i grupacije koje su radile to što su radile. Paljenja, rušenja, napadi na ovlaštene osobe, imali smo veliki povrijeđenih policajaca. Nanesena je ogromna materijalna i nematerijalna šteta. Ne može se izmjeriti šteta u Arhivu BiH izmjeriti. Ako je uništen jedan dokument koji govori o državnosti, povijesti ove zemlje, ne možete to iskazati u materijalnom smislu. Ta šteta je veoma ozbiljna za državu. A materijalna šteta je oko 400.000 KM.
Šta je bio cilj? To je ozbiljno pitanje na koje treba dati ozbiljan odgovor u smislu istraživanja, bez obzira ko stoji iza toga. Evidentno je da ta ponašanja nisu bila spontana i slučajna. Ima puno pokazatelja koji su govorili o jednom organiziranom pristupu svemu tome. Ako su ljudi bili snabdjeveni sa nekakvim sredstvima, pomagalima, da uništavaju, neko je morao stajati iza toga. Neko im je to trebao organizirati. Bez obzira je li to ruksak sa kamenicima ili su baklje. Ne može slučajno bilo ko doći pred zgradu Predsjedništva BiH na kojoj se nalazi stotine prozora, pa razbiti baš prozor na Arhivu BiH i to izvana, ubaciti baš tu ubaciti koktel ili baklju da se to zapali. Običan građanin ne može znati gdje se to nalazi. Neko je tog izvršitelja morao dovesti i pokazati da tu lupa i pali. Ovdje postoje ozbiljne pozadine. Može se govoriti o ozbiljnoj pozadini tog čina.
Ko stoji onda? Politika?
Pa vjerovatno ako neko ide na Predsjedništvo BiH. Hajmo zamisliti situaciju gdje je neko zapalio ili bacio bombu na Bijelu kuću. Ako neko to radi, ako je uradio, a jeste, namjera mora biti ozbiljna. Nisam bio baš siguran koja je to glava sebi umislila šta će postići kao krajnji cilj. Izgorjela zgrada. Šta?! Je li to preuzimanje vlasti neke... Ide se na glavu kuće, na Predsjedništvo BiH koje je personifikacija države. Zašto nisu napali na Vijeće ministara, Parlament BiH, nego baš na ovaj objekt. Nisam siguran da je to slučajno. Ne želim da kvalificiram je li to politička osoba, politička pozicija ili neka druga, ili snage koje nisu nikako u politici, ali sigurno da odgovorne treba prepustiti pravosuđe koji su ovlašteni da mogu na bazi dokaza donijeti odluke.
Dugo se govori o neriješenim ubistvima u Sarajevu i BiH. Koliko je Federalna uprava policije postigla na tom polju?
Što se tiče policijskog rada u svim tim predmetima, mi smo, zaista, odradili s naše strane maksimalno od onog što se u skladu sa zakonom moglo napraviti. Dosta smo nekih stvari riješili. Mi smo tokom prošle i ove godine riješili neke predmete, nekih ubistava koja su davno izvršena i bila su u ladici da ne kažem da su bile dignute ruke od tih predmeta.
Šta je sa slučajem ubistva generala Šantića u Bihaću?
Što se tiče slučaja "Šantić", mi smo sa policijskog aspekta došli do kraja. Sve ostalo je na Kantonalnom tužilaštvu Bihać. Mi smo podnijeli izvještaj o počinjenom krivičnom djelu prije nekoliko mjeseci u odnosu na izvršitelje. Koliko je to dovoljno u dokaznom smislu, treba kazati Kantonalno tužilaštvo Bihać. Mi smo radili godinu dana. Jedan tim ljudi koji sam formirao, zajedno sa Kantonalnim tužilaštvom u Bihaću. Koliko je dovoljno za optužnicu ili za suđenje, vidjet ćemo. Mislim da je pri kraju. Odluka tužioca treba biti definirana u smislu podizanja optužnice ili adaktiranja predmeta, ako po tužitelju nema dovoljno dokaza. Mislim da smo mi napravili sve što je bilo moguće, a možda i više nego se moglo.
(klix)
Objavi komentar