Životna iskustva su najbolji učitelji, kako vlastita tako i tuđa.
Imajući ovo u vidu, želim da s vama podijelim svoje životno iskustvo uz iskrenu nadu da će mnogima koristiti i da iz njega izvući pouke… U djetinjstvu sam bila veoma privržena islamu. Učila sam sure, išla u mekteb, uživala u pokrivanju svoje kose, i svi su govorili da sam buduća “mualima”, inšallah. Ali, kako je vrijeme prolazilo i moj interes za vjerom počeo se smanjivati, i tako je potrajalo do moje petnaeste godine. Baš onda kada hormoni najviše “divljaju”…
Allah me počastio da se vratim svojoj vjeri. Elhamdulillah, to su bili moji najljepši dani života, Allah me sačuvao nemoralnog svijeta, sačuvao me zabluda i svih loših stvari koje današnji svijet nudi. Uz vjeru, došla su i iskušenja. Mnogi su pokušavali da oskrnave moju čast svojim zlim jezicima, govoreći kako je to samo maska, da sam ispod haljina zapravo neko drugi, nemoralno biće. Ljudi su me na ulici gledali s mržnjom i gađenjem. Osjetila sam sve to, ali bila sam jaka i, uz Allahovu pomoć i podršku porodice, prebrodila sam te probleme.
Još uvijek ne razumijem kako su mnogi u to povjerovali, a neki još uvijek vjeruju. Išla sam svojim putem i nisam se osvrtala na te glasine. Posvetila sam se namazu i zikru, i u tome sam našla mir i spas. Završila sam i školu i ubrzo sam našla muža kakvog bi sve djevojke poželjele. Vjenčali smo se i živjeli svoj život u duhu islama. Zaista, to je nešto najljepše, kad imaš kraj sebe nekog koga voliš i ko tebe voli, pa jedno drugo podstičete na činjenje dobrih djela. Elhamdulillah.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, ja sam se opustila i konačno odmorila od problema. Možda nisam smjela toliko da se opustim jer na kraju mi je to “opuštanje” donijelo probleme. Vidjevši da sam konačno “dahnula dušom”, moj zikr i dobrovoljni namazi počeli su se smanjivati. Uskoro počeše i bračni problemi. Počela sam se gušiti u vlastitim greškama. Nisam mogla naći izlaz iz ovog stanja. Saznala sam da sam trudna i to mi se učinio kao jedan od znakova Allahove milosti, ne znam zašto, ali tada sam pomislila da će sve biti uredu.
Nakon manje od mjesec dana, nakon svađe s mužem, izgubila sam i taj dar od Allaha. Mojoj tuzi nije bilo kraja. Svaki dan postajalo je sve gore i gore. Nekako sam se pokušavala vratiti sebi i svojim namazima… I uvidjela sam da napokon dolazim sebi, ali onda saznam da se moj muž planira oženiti još jednom. Pošto sam bila imanski nedovoljno jaka, nisam mogla to sve trpjeti i svađe su učestale. Sumnjala sam da me vara i da mi ko zna šta sve radi iza leđa. Sve problem za problemom. Počeo mi je prijetiti razvodom. I u nekim trenucima to sam i priželjkivala.
Moj iman, iman mog muža sveo se na minimalac. “Baterije” su se praznile. Krivila sam njega za sve što se dešavalo, a on mene. Zapravo, ja i jesam bila najveći krivac, ali one njegove prijetnje nikako nisam mogla zaboraviti. Čak sam počela sanjati da se razvodimo i da ženi drugu. Nakon svih njegovih prijetnji i ucjena, dobila sam slom živaca i završila na psihoterapijama. Tijelo mi je oslabilo. Bila sam slaba i psihički i fizički. U tim najtežim trenucima, počelo se ukazivati svjetlo: moj muž se napokon vratio vjeri.
Osjetila sam da se vratio onaj moj muž kakvog sam upoznala. Počela sam se liječiti. Ali tek sam se počela liječiti onda kada sam se i ja ponovo vratila svom starom životu. Počela sam učestalo postiti, klanjati sunnete i dobrovoljne namaze. Ne mogu reći da sam se izliječila potpuno jer i dan-danas, nakon nekoliko godina, osjećam se nelagodno u svojoj koži. Ponekad, kad mi iman oslabi, ili ako primijetim da neka oskudno obučena žena prođe kraj mog muža, osjetim opet sumnju prema njemu, i ponekad nastanu problemi. Molim Allaha da nam oprosti grijehe, da nas učvrsti u našem imanu i u dobrim djelima.
Prošla sam kroz jedan košmar u životu, ali svojom krivicom, stoga svakom bratu i sestri savjetujem: Nikada se nemojte opustiti previše i nikada nemojte odustati od dobrih djela i dobrovoljnih namaza jer oni zapravo drže iman. I nikada nemojte prijetiti suprugama višeženstvom ili razvodom. Šta god željeli, to riješite na najblaži način… jer žene su slabašna bića kojima treba samo lijepa riječ, nježnost i poljupci. Ako ste grubi, zaista i ona postaje gruba. A ni vi, drage sestre, nikada se ne ponašajte loše prema muževima. Imajte razumijevanja jedni prema drugima i brak će uspjeti, inšallah.
islam24h.net
Objavi komentar