U čovjekovoj prirodi je da ne voli smrt i da zazire od nje. Međutim, u osnovi, ona je bolja za njega, jer ga približava drugom, boljem i vječnom svijetu. Mahmud b. Lebid prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, u tom pogledu, izrekao sljedeći hadis: «Čovjek prezire dvoje: prezire smrt, a ona je bolja za njega od iskušenja i prezire skroman i mali imetak, a sa njim će lakše položiti račun!». (Ahmed i Se'id b. Mensur – hadis je vjerodostojan)
Rebi’ b. Hajsem kaže: «Za vjernika nema odsutnog, koji se iščekuje, boljeg od smrti!».
Ibn ebi-d-Dun'ja prenosi izjavu jednog učenjaka u kojoj se kaže: «Saznao sam da će prva radost koju će vjernik imati biti smrt, zbog onoga što će vidjeti od Allahovih nagrada i počasti».
Omer b. ‘Abdulaziz je rekao: «Vi ste, zaista, stvoreni za vječnost i trajnost, ali vi selite iz kuće u kuću!», a u predaji Bilala b. Sa'da stoji: «Vi koji vječno živite i vječno ostajete, vi niste stvoreni za nestanak, već ste stvoreni za trajanje i vječnost: vi se samo preseljavate iz kuće u drugu kuću!».
Piše: Dr. Šefik Kurdić
Akos.ba
Objavi komentar