Moje ime je Frank Estrada. Odrastao sam kao rimo-katolik. Bio sam predan vjernik, i također sam želio da se zaredim jednog dana i postanem sveštenik. Prihvatao sam sva crkvena učenja pa čak i kada se s njima nisam slagao. Svaku priliku koja mi se ukazala sam koristio kako bih ljude pozivao u katoličanstvo nadajući se da ću tako ljude povratiti Bogu. Dok sam službovao u američkoj vojsci, marincima, bio sam dva puta na Bliskom istoku. Za to kratko vrijeme sam zamrzio arape i islam…
Nakon što sam napustio vojsku, počeo sam da radim za jednu firmu kao network administrator u Iraku. Radio sam tamo s čovjekom po imenu Ahmed. U početku mu nisam vjerovao zbog njegovog porijekla. Jako sam sretan što je on imao strpljenja samnom. Polako me je on učio o Poslaniku Muhammedu, neka je na njega mir, jer ja o njemu nisam ništa znao. Također mi je pričao o Kur’anu. Nije me učio značenjima riječi, ali mi je pokazao da muslimani nisu zli ljudi loših djela. Iznad svega, Ahmed mi je pokazao pravu istinu Allahove poruke. Nakon što sam se vratio kući iz Iraka, počeo sam da izučavam islam punom parom.
Krenuo sam da pohađam kurseve iz religije na koledžu u Mesi. Kroz te kurseve sam shvatio šta znače predrasude o islamu, i to me je čak šta više približilo islamu. Tu sam se sreo s jednom ženom po imenu Amal. Proveli smo sate razgovarajući i vodeći debate po pitanju islama i katoličanstva. Njene argumente sam smatrao logičnim i ispravnim. Potom sam pohađao kurseve arapskog jezika kako bih naučio jezik da bih tako mogao da shvatim Kur’an na najispravniji mogući način. Još uvijek ga učim.
Razgovarao sam sa svima za koje sam znao da su muslimani, a također sam ih i posmatrao i pratio ih da li njihova djela opravdavaju njihove riječi. Nisam nikada upratio nikakva odstupanja po tom pitanju niti sam osjetio licemjerstvo. Posjećivao sam džamiju u Tempe, Arizona tu sam razgovarao sa muslimanima i imamom.
Šta me je dovelo u islam je bio šehadet. Pročitao sam šehadet i pokušao sam da vidim kako se uklapa sa mojim ubjeđenjima. Usporedio sam šehadet sa prvom zapovijedi i shvatio da se podudaraju. U tom momentu sam doživio otkrovljenje! Katoličanstvo je politeistička vjera, a ta spoznaja me je slomila. Znao sam u tom momentu da ne bih mogao da se pokoravam Allahovim zakonima a da istovremeno obožavam Isusa, neka je na njega mir, kao božijeg sina.
O tome sam razgovarao sa svojom suprugom koja je bila jako zabrinuta. Proveli smo sate razgovarajući šta će se desiti s našom porodicom. Ona je samnom posjetila džamiju gdje smo razgovarali s jednim bratom koji se zvao Muhamed. On ne da je samo uspio da odagna njene strahove, nego je ona tu odlučila da pređe na islam! Prelazak na islam je bez imalo sumnje bila prava odluka, Moji prijatelji i porodica osim mojih roditelja me veoma podržavaju. Moj otac nije želio razgovarati samnom 3 mjeseca. Porodica moje supruge do današnjeg dana se nije pomirila s tim. Ne sumnjam u to da će Allah smekšati njihova srca u budućnosti.
Zahvalan sam Allahu na svim ljudima koje je doveo u moj život i koji su mi ukazali na istinu. Zahvaljujem Allahu na to me što mi je podario da shvatim istinu. Ponajviše zahvaljujem Allahu na tome što mi je dao suprugu koja me voli i koja me razumije i koja se odazvala Istini zajedno samnom. Završavam svoju priču na način kako započinjem svoj svaki dan, a to je s riječima :’Nema Boga osim Allaha, i Muhammed je Njegov Poslanik’.
Izvor: onislam.net
Prijevod: Selma K.
Objavi komentar