Jedan vojskovođa vratio se poražen i tužan iz bitke. Nakon toga pokušavao je još nekoliko puta poraziti neprijatelja, ali mu to nije pošlo za rukom. Razmišljajući šta da uradi i koju taktiku da primijeni, ugledao je mrava koji je pokušavao da se popne na mali pješčani brežuljak, pa je odlučio da ga posmatra, da vidi šta će uraditi.
Mrav se s velikim naporom penjao do određene visine, a onda bi pao i skotrljao se na dno, i opet se penjao iz početka. Poraženi vojskovođa nabrojao je 67 neuspjelih pokušaja malog mrava da se popne na vrh pješčanog brežuljka, i tek šezdeset osmi put je uspio. Vojskovođa je od malog mrava naučio veliku i korisnu lekciju, odlučno je krenuo u novu bitku i pobijedio.
Budi i ti od onih koji ne odustaju i koji su uporni u pokušajima do uspjeha.
Zar misliš da je Tomas Edison odjednom izumio žarulju sa ugljenom niti koja je desetljećima služila za rasvjetu prije izuma žarulje sa metalnom niti?! On je pokušavao više od 1.000 puta, i na kraju uspio.
Gledaj na problem sa optimizmom
Poznati fizičar i nobelovac, Albert Ajnštajn, rekao je: “Prirodno je da svaki čovjek ima problema u životu, ali najveći problem je način na koji mi gledamo na problem. Kada, naprimjer, dođe do erupcije vulkana u određenom mjestu, neki to vide kao izvor katastrofe i uništenja života i životne sredine, dok drugi u tome vide oplodnju zemlje i mogućnost da se dođe do bogatih nalazišta rude i priliku za proučavanje zemljine utrobe.”
Jedan od najpoznatijih svjetskih predavača o razvoju i napretku čovječanstva, Ibrahim Fekki, rekao je: “Otišao sam u Kanadu 1978. godine, i svi ljudi koje sam sreo, ubjeđivali su me da je bolje za mene da se što prije vratim u svoju državu, jer u Kanadi se, što se posla tiče, nema šta tražiti. Nisam obraćao pažnju na njihove priče i u toku 24 sata, tražeći bilo kakav posao, ponuđeno mi je da perem posuđe u jednom resotranu, što sam odmah prihvatio. Nakon osam godina napornog rada, postao sam direktor jednog hotela, a nedugo zatim postao sam generalni direktor lanca hotela sa pet zvjezdica u Kanadi.”
Danas je dr. Ibrahim el-Fekki predsjednik Upravnog odbora Američkog instituta za neuro-lingvističko programiranje.
Zatim, osnivač i predsjednik kanadskog Centra za neurolingvističko programiranje, član Upravnog odbora svjetske organizacije CIOBS, doktor metafizičkih znanosti na Univerzitetu u Los Anđelesu, i ima 23 diplome iz psihologije, upravljanja, prodaje i marketinga.
Autor je mnogih knjiga koje su prevedene na engleski, francuski i arapski, i koje su prodate u milionskim tiražima diljem svijeta. Bio je trener i instruktor za više od 500.000 ljudi na svijetu.
Zato, ne odustaj tako lahko i brzo, nakon što doživiš pad. Pokušaj ponovo i ne boj se poraza. Sigurno ćeš uspjeti, samo ako nastaviš sa intenzivnim pokušajima i ako ustraješ do cilja.
Ubica, a džennetlija
Ovo je priča o čovjeku koji se ogriješio prema sebi, toliko da se pretvorio u monstruma i zločinca koji je ubio stotinu ljudi. Pa, koji je to grijeh, nakon širka, odnosno pripisivanja Allahu sudruga, veći od ubistva nevinog čovjeka?! No, i pored svih zlodjela, u njegovom srcu je ostao trag dobra i tračak nade koji mu je govorio da treba da se pokaje i zatraži oprost od Allaha za svoje grijehe.
S tim ciljem on je krenuo da traži učenjaka koji će mu objasniti njegovo stanje i otškrinuti vrata nade i pokajanja. Zbog silne želje da se očisti od grijeha, on nije pitao za bilo kakvog učenjaka, već za najučenijeg čovjeka u vjerskim pitanjima kako bi ga njegov odgovor smirio i obradovao. Ljudi su ga uputili na jednog pobožnjaka, koji je vrijeme provodio u ibadetu. Na žalost, često se desi da kod takvih isposnika i pobožnjaka ima mnogo formalne pobožnosti, a malo znanja. Griješni čovjek je našao pobožnjaka i izložio mu svoju situaciju.
Pobožnjaku su se njegovi grijesi učinili toliko velikim da je konstatirao da za njega nema nade i da mu Allah neće oprostiti. Razočaran i ljut zbog takvog odgovora, grješnik je ubio i pobožnjaka, što je bilo njegovo stoto ubistvo.
No, i pored toga što se razočarao u pobožnjakov odgovor, on nije izgubio nadu, već se nastavio raspitivati za najučenijeg čovjeka. Ljudi su ga uputili na čovjeka koji nije bio samo učenjak, već i istinski odgajatelj. Kada su se sreli, grješnik mu je objasnio svoj slučaj, a onda ga je upitao: “Reci mi, ima li za mene pokajanja, nakon svih grijeha koje sam počinio?” Mudri i pobožni učenjak mu je odgovorio: “A ko je taj koji se ispriječio između tebe i pokajanja?!”
Kao da je želio reći: “Stvar je tako jednostavna da ne zahtijeva mnogo razmišljanja niti propitivanja. Vrata tevbe i pokajanja su otvorena do Sudnjega dana. Za Allaha nema velikog grijeha da ga neće oprostiti, nakon iskrenog pokajanja, jer Njegova milost je more bez obala i ona obuhvata svaku stvar.”
I ovaj mudri učenjak nije stao samo na tome, već je griješniku ukazao i na put i način kako će se pokajati. Rekao mu je da mora promijeniti način svog života i pokvarenu sredinu u kojoj je živio, a koja ga je stalno podsjećala na grijehe koje je počinio i podsticala na nove, te da ode u drugo mjesto gdje ima mnogo dobrih i pobožnih ljudi i da se u takvom ambijentu odgaja.
Grješnik je bio iskren u svojoj namjeri da se pokaje, i odmah je krenuo da izvrši to što mu je učenjak predložio. Međutim, kada je bio na pola puta do mjesta gdje su živjeli moralni i pobožni ljudi, zatekla ga je smrt. U trenutku smrti, a prije nego što je ispustio dušu, on se licem okrenuo prema mjestu u koje je pošao, toliko je žudio za pokajanjem i čišćenjem od grijeha.
U vezi njegovog slučaja raspravljali su se meleki milosti i meleki kazne. Ovi drugi su kazali da je on bio bliži mjestu iz kojeg je pošao, da je ubica koji nikada nikakvo dobro nije učinio, te da su zbog toga oni zaduženi za njega. Meleki milosti su kazali da se on iskreno pokajao, da zbog toga zaslužuje Alalhovu milost i da su oni za njega zaduženi.
Nakon toga, Allah je poslao još jednog meleka u ljudskom obliku koji im je naredio da izmjere udaljenost između umrlog čovjeka i mjesta iz kojeg je pošao, kao i između njega i mjesta u koje je pošao. Zatim je Allah, dž.š., naredio mjestu u koje je pošao da se približi, a mjestu iz kojeg je pošao da se udalji od mrtvog grješnika. Nakon toga, meleki su ustanovili da je on bliži mjestu u koje je pošao, i brigu o njemu preuzeli su meleki milosti i Alalh mu je oprostio sve grijehe koje je počinio.
Ova priča otvara vrata nade svakom grješniku i objašnjava nam veličinu i širinu Allahove milosti i primanja iskrenog pokajanja, ma koliko grijeha čovjek počinio prije toga.
Ko misli da Allahova milost ne može obuhavatiti sve grijehe, bez obzira na njihovo mnoštvo i veličinu, on o Allahu loše misli, a ko je siguran od Allahove kazne taj samim tim čini jedan od najvećih grijeha, kao i onaj koji gubi nadu u Allahovu milost.
Čovjek koji je pojavnost gledao očima srca
Optimizam je svjetiljka, pa budi prijatelj s optimistima i okoristi se njihovim svjetlom. Također, budi i ti uzor drugima u optimizmu, u vedrini duha i lijepom mišljenju o Allahu.
Mnogi ljudi žele da imaju prijatelje i ništa više, ali je važnije od toga da sebi izabereš prijatelje optimiste koji će ti dati snagu da se hrabro suočiš sa životom i životnim iskušenjima.
Prenosi se da je jedan čovjek dugo vremena boravio u bolnici, ležeći na leđima, jer je bio nepokretan. S njim u sobi bio je još jedan bolesnik koji je imao krevet pored prozora i koji je svom bolničkom drugu stalno pričao o ljepotama koje je gledao kroz prozor.
Tako mu je jednog dana rekao: “Vani je vrijeme svježe, pada kiša, a ljudi veselo i razdragano trče da se sklonu od kiše.”
Drugi dan je gledao u park i pričao mu o krošnjatim zelenim stablima i raznovrsnom cvijeću koje se u njemu nalazilo.
Treći dan mu je pričao o susretu dvojice prijatelja koji se izgleda nisu dugo vidjeli, o njihovom smijehu i toplom, prijateljskom razgovoru. I tako je činio svaki dan. Međutim, jednog dana su tog čovjeka premjestili u drugu sobu, i odjednom je nestalo njegovog veselog glasa koji je svakodnevno pričao svome prijatelju o ljepotama pojavnog života koji je gledao kroz prozor.
Kasnije je taj paraplegičar saznao da je čovjek koji mu je svaki dan pričao najljepše priče i budio mu optimizam, zapravo potpuno slijep, da on, od onoga što mu je ispričao, ništa nije vidio svojim očima, da je prozor pored kojeg je bio njegov krevet vrlo mali i krzo njega dopire vrlo slaba svjetlost, već je on životnu stvarnost čitao svojim srcem i gledao okom unutrašnje sreće i beskrajne nade.
Berićet i uspjeh su u ranom ustajanju
Amerikanac Teryy Vineberg imao je običaj da svako jutro rano ustane da pokupi kese za smeće čiji sadržaj su na sve strane raznosile i jele životinje i razni kukci i insekti. To rano sakupljanje kesa smeća i pomaganje uličnim čistačima u njihovom poslu, podstaklo ga je na korjenito istraživanje tog problema. Nakon trogodišnjeg istraživanja on se pojavio sa svijetlocrvenim kesama iz kojih se širio miris metvice.
Istraživanje Terriya i njegovog prijatelja hemičara otkrilo je da je uobičajena boja kesa za smeće bijela i crna, i njih vide životinje, insekti i kukci, i te boje ih privlače. Međutim, boja koja se ne vidi toliko jasno, je crvena boja. Njihovo istraživanje je također pokazalo da je debljina uobičajenih kesa za smeće takva da životinje i insekti lahko mogu namirisati sadržaj kesa. Zbog toga je on dizajnirao deblje kese koje su smanjivale sposobnost kod životinja i insekata da osjete miris sadržaja kesa.
Početak 2003. godine bio je u znaku Terriyevog istraživanja i širenja ideje, a već početkom 2004. godine, on je, s kreditom od 50.000 dolara koji mu je trebao pokriti troškove, osnovao firmu za proizvodnju novih kesa za smeće.
Prvi proizvodi njegove firme stigli su u toku te godine i oni su nagovijestili dobru zaradu i proširenje firme. Sve velike prodavnice u Americi pohrlile su kupiti njegove kese, a on sam planira rezultate svog znanstvenog otkrića iskoristiti u budućnosti ne samo u komercijalne svrhe. Očekivana zarada od kesa koje su se našle na više od 100 velikih trgovačkih centara u Americi, kreće se i do dva miliona dolara.
Dakle, moramo se složiti da postoje ljudi koji svoje životne poteškoće i poteškoće drugih ljudi, iskoriste za razmišljanje i planiranje, kako bi svijetu otvorili vrata uspjeha i sreće za kojom tragaju.
Volja je moć i snaga
Uspjeh je povezan sa snagom volje. Sve dok ne budeš posjedovao jaku volju bit ćeš neuspješan. Onaj ko posjeduje snažnu volji on upravlja i kontrolira svoje ponašanje i usmjerava i određuje svoje ciljeve.
Razmisli o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, snazi volje, onda kada mu je njegov amidža prenio poruku Kurejšija, koji su mu nudili bogatstvo i moć samo ako prestane pozivati ljude u islam, na šta je on odgovorio: “Amidža, tako mi Allaha, kada bi mi dali sunce u desnu, a mjesec u lijevu ruku, ja ne bih odustao od onoga čime me je Allah zadužio.”’
Rasporedi svoje vrijeme kako bi ga što bolje i kvalitetnije iskoristio, a planiranje neka bude dokaz toga.
Nada u životu vjernika
Kada učenik ili student bude očajavao u pogledu uspjeha, on će pobjeći od knjiga i pera, postat će mu tijesna i kuća i škola, neće mu koristiti nikakva predavanja niti savjeti, niti pak položaj i ugled u društvu. On se neće smiriti sve dok mu se vrati jedan stvar koja je rješenje za ovaj problem, a to je nada. Kada se vrati nada, problem je riješen.
Slično je i sa bolesnikom. Kada bolesnik postane očajan u pogledu izlječenja, on zamrzi doktore, lijekove i apoteke, stijesni mu se grudima i život mu postane besmislen i težak. I neće mu se povratiti vjera u izlječenje, sve dok mu se ne vrati nada.
Tako je u cjelokupnom ljudskom životu, kada očaj savlada čovjeka njemu sve postane crno i on ima osjećaj da su pred njim sva vrata i svi izlazi zatvoreni. Očaj je tihi ubica ljudskog duha i kočničar ljudskih aktivnosti. U takvom ambijentu nema proizvodnje, nema truda, rada, planiranja, niti osjećaja i potrebe za pozitivnim djelovanjem.
Očaj je saputnik nevjerstvu, kao što je nada saputnik vjerovanju na šta aludira i dio kur’anskog ajeta iz sure Jusuf: “Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87.), kao i ajet: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr, 56.).
Preko osmijeha primio islam
Šejh Nebil el-‘Ived, u svom predavanju “Priče iz naše stvarnosti”, spominje slučaj jednog Amerikanca koji je primio islam, a o kojem mu je pričao šejh Muhammed Hassan, koji je bio prisutan kada je taj Amerikanac izgovorio šehadet. Naime, Muhammed Hassan je držao predavanje u Americi i u toku predavanja ustao je jedan musliman i prekinuo šejha, rekavši mu da je s njim došao jedan Amerikanac koji želi primiti i javno izgovoriti šehadet. Šejh se tome obradovao i pozvao je Amerikanca da priđe.
Zatim ga je upitao: “Šta te je privuklo islamu i zašto želiš primiti islam?”
Odgovorio je: “Ja sam biznismen, vlasnik sam nekoliko velikih kompanija i posjedujem ogromno bogatstvo, ali i pored toga nikada u životu nisam osjetio sreću u svom srcu. Kod mene je radio jedan musliman iz Indije, imao je vrlo skromna primanja, ali i pored toga, nikada nisam ušao kod njega, a da ga nisam zatekao nasmijanog.
U čudu sam samom sebi govorio: ‘Ja sam vlasnik velikih kompanija i ogromnog bogatstva, a ovaj čovjek je, u odnosu na mene, pravi siromah, ali je i pored toga uvijek nasmijan i sretan.’ Jedanput sam došao kod njega i rekao sam mu da želim s njim razgovarati.
Upitao sam ga šta je razlog pa je uvijek nasmijan, a on mi je odgovorio: ‘Ja sam musliman, vjerujem da je samo Allah, Bog i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik.’
Ponovo sam ga upitao da li to znači da je musliman cijelog života sretan i nasmijan, a on mi je potvrdno odgovorio. Kada sam ga upitao, kako je to moguće, on mi je citirao hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ‘Čudna je stvar vjernika, njemu je uvijek dobro. Ako ga snađe neko iskušenje, on se strpi i bude mu dobro, a ako mu Allah podari neku blagodat, on zahvaljuje Allahu i bude mu dobro.’
Nakon toga, Amerikanac je pred prepunim mesdžidom izgovorio šehadet i počeo je plakati. Na šejhovo pitanje, zašto plače, odgovorio je: “Tako mi Allaha, osjetio sam radost u srcu kakvu nisam osjetio u toku cijelog života.”
Zato, vjerniče, budi nasmijan, možda će tvoj osmijeh i drugima odagnati brigu i tugu.
Ne tuguj!
Jer, tuga će te vratiti u prošlost, plašit će te budućnošću i učinit će da zaboraviš na sadašnjost.
Ne tuguj, jer tuga će ti zarobiti srce, ugasiti svjetlo na licu i uništiti svaku nadu.
Ne tuguj, jer tvoja tuga raduje tvog neprijatelja, ljuti prijatelja, veseli zavidnika i predstavlja ti stvarnost u ružnom svjetlu.
Ne tuguj, jer tuga neće vratiti izgubljeno, niti oživjeti mrtvog, niti će spriječiti odredbu, niti donijeti korist.
Ne tuguj, jer tuga je od šejtana, ona je upropaštavajući očaj, stalno beznađe i sigurni neuspjeh.
Ne tuguj, ako si učinio veliki grijeh, pokaj se, ako si nešto zgriješio zatraži oprost od Allaha i popravi svoje stanje, jer, Allahova milost je more bez obala, a vrata pokajanja su otvorena i pokojanje Allah prima.
Ne tuguj sve dok činiš dobročinstvo ljudima, jer je dobročinstvo put do sreće.
Ne tuguj, jer se dobro djelo nagrađuje od deset do sedamdeset puta, a kazna za loše djelo je samo onoliko koliko je ono teško.
Ne tuguj, ta ti imaš Kur’an, zikr, namaz, sadaku i mnoštvo drugih dobrih djela koja će te usrećiti.
Ne predaji se brizi i očaju kroz besposličarenje i upropaštavanje vremena, već abdesti, klanjaj, uči, radi dobra djela i nadaj se!
Mudri savjeti
Počni od sebe, jer je glavni put do uspjeha u promjeni vlastitog stanja, kao što stoji u Kur’anu: Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe.
Ne gubi samopouzdanje, jer nema ništa štetnije za čovjeka od toga da nije siguran u sebe, a stvar koja najviše i najbrže ruši povjerenje u sebe jeste neznanje o sebi, a najveće neznanje o sebi je samoponižavanje i sprječavanje duše da se natječe s drugima u dobru.
Izgrađuj sebe tako što ćeš odrediti svoje dobre i slabe tačke, i znaj da su Allahu najdraža djela ona na kojima čovjek ustrajava pa makar bila i mala.
Pitali su mudraca: “Od koga si naučio mudrost?” Odgovorio je: “Od slijepca, on nikada ne spusti nogu na zemlju, a da prije toga štapom ne provjeri gdje će stati.”
Upitali su Napoleona: “Kako uspijevaš uliti samopouzdanje u svoje vojnike?” Odgovorio je: “Tako što im na tri tvrdnje odgovorim sa tri prijedloga.
Onome koji kaže: ‘Ne mogu!’, kažem: ‘Pokušaj!’
Onome koji kaže: ‘Ne znam!’, kažem: ‘Nauči!’
Onome koji kaže: ‘Nemoguće je!’, kažem: ‘Probaj!’”
Piše: Sevla el-Udejdan
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Saff br. 331.
islam24h.net
Objavi komentar