Jedan od najvećih sinova Bosne i Hercegovine, ratni komandant 2. Viteške motorizirane brigade Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, rahmetli Safet Zajko, poginuo je na današnji dan 1993. godine."Čast je i poginuti. Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život", izjavio je Safet Zajko novinaru Oslobođenja i Radija BiH Šefki Hodžiću. Izjavu je dao na Žuči, tamo gdje je i položio svoj život.
Čovjek čije ime će se vječno spominjati među bosanskim patriotima, pogođen je smrtonosnim hicima tokom operacije izviđaja na Mijatovića kosi, na brdu Žuč, u općini Novi Grad, a ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, zajedno sa ostalim komandantima i saradnicima poput Envera Šehovića i Safeta Isovića i drugih velikana.
Uz Šehovića, Zajko predstavlja jednog od simbola odbrane Sarajeva, spada u red onih koji su sve dali za odbranu domovine, voljene BiH.
"Protiv zla biti borac, bio je njegov cilj", zapisano je.
Sanjao je slobodu
Inače, Zajko je stradao pet dana nakon što je Mijatovića kosa oslobođena. Prilikom oslobađanja tog lokaliteta poginuo je njegov zamjenik i vjerni saradnik rahmetli Safet Isović, što je Zajku teško pogodilo.
Kako bilježi Avdo Huseinović, komandant Zajko je tog kobnog dana išao na izviđanje zajedno sa oficirima Prvog korpusa, generalima Alijom Ismetom i Asim Džambasovićem, te pukovnikom Ibrom Derviševićem, zamjenikom rahmetli Envera Šehovića, komandanta 1. Slavne brigade. U delegaciji su bili i generali Nedžad Ajnadžić i Vahid Karavelić. Spletom okolnosti nije bilo komandanta Šehovića.
Svjedoci su ispričali da je Zajko pogođen u obrvu, nakon kratkog rafala koji ga je pokosio prilikom osmatranja. Glavni cilj izviđanja bilo je napredovanje prema rijeci Bosni koja se od mjesta Zajkine pogibije nalazi nekoliko stotina metara, kao i priprema za konačni napad na Vogošću, čime je Sarajevo trebalo biti deblokirano. Kobni metak je pogodio rahmetli Zajku dok je preko dvogleda osmatrao neprijateljske jedinice koje su se nalazile u rasulu.
Komandant Zajko poginuo je na svega 500 metara od kuće ratnog zločinca Momčila Krajišnika koja se nalazi u selu Zabrđe.
"Čim se vijest proširila nastao je tajac i nevjerica među borcima. Za mnoge bilo je to kao da su izgubili najbližeg člana porodice...Kad pogine gazija, zavlada opasan muk", zapisano je u sjećanjima boraca Armije RBiH.Borci su se sjećali da se Zajkino tijelo gotov krilo dva dana. Niko nije ima hrabrosti reći borcima da je stradao slavi komandant.
Safet je bio četvrti sin Salke i Dude Zajko, koji je poginuo tokom agresije na BiH! Majka Safeta Zajke, koja je još početkom rata iz Rudog izbjegla u Tursku, saznala je ovu strašnu vijest u izbjegličkom kampu, slušajući vijesti Radija Bosne i Hercegovine.
Trojica njegove braće ubijeni su u jednom danu, 28. jula 1992. godine. U njihovom rodnom selu Gaočići kod Rudog ubijeni su Halil i Sulejman Zajko. Ubio ih je kućni prijatelj, pripadnik Vojske RS, inače učitelj. Na Stijenicama kod Rogatice strijeljali su i Munira Zajku. Zajkinom ocu Salki srce je puklo od boli za četvoricom izgubljenih sinova.
Inače, Zajko, koji je završio školu za rezervne oficire u Bileći, a u osvit agresije na BiH uključio se u operativni dio rada Patriotske lige BiH kao jedan od njenih najaktivnijih članova. Već s nagovještajim agresije stajao je na čelu nekoliko stotina patriota Sokolja, Boljakovog i Buća potoka u Sarajevu, koji su se postrojili pred džamijom u Boljakovom potoku. To će kasnije biti okosnica 2. Viteške motorizovane brigade .
Kako su govorili njegovi saborci, Zajko je od prvih akcija do pogibije 1993. godine imao viziju dobrog ratnika, vojnika koji je znao u svakom momentu naći rješenje. Između ostalih, njegovi borci su se istakli u čuvenoj Pofalićkoj bici 16. maja 1992. godine kada je sprječena deblokada Sarajeva.
Borci su ga voljeli
Novinar Hodžić je kazao da je Zajko "bio čovjek iz naroda".
"Ljudi kao Zajko su komandovali rame uz rame sa borcima. Njegove starješine također su uvijek bili uz vojnike na najisturenijim položajima", rekao je Hodžić, te dodao:
"Safet Zajko je i u ratu ostao dosljedan ilegali i konspiraciji iz vremena PL. Pripremao je operacije sa najbližim saradnicima 'krijući i od sebe', kako bi govorio. Zato su njegovi borci izvodili munjevite akcije i postizali munjevite pobjede. Bili su to, zapravo, diverzantske akcije. Zajko je, također, zahtijevao od svojih boraca da naliježu na leđa četnicima. Primicao se neprijatelju što bliže tjerajući ga da uzmiče. Mustafa Hajrulahović – Talijan mu je jednom prilikom poklonio studiju o generalu Giapu – samoniklom komandantu koji je u džunglama Vijetnama pobijedio Amerikance. Napisao mu je posvetu – Zašto i ti ne bi bio kao general Giap", prisjećao se Hodžić.Borci su Zajku voljeli. U jednom slučaju borca kojem je kuća izgorjela primio je, zajedno sa djecom u svoju kuću.
No, osim na lokalnom nivou, Safetu Zajki, kao i ostalim herojima odbrane domovine, današnja BiH ne odaje poštovanje koje zaslužuju.
Safeta Zajke trebaju se sjetiti svi oni koji se u narednim mjesecima spremaju pljuvati i boriti oko komada vlasti.
"Čast je i poginuti. Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život", govorio je Safet Zajko, i tu, kao i druge žrtve moraju poštovati oni kojima su domovina i njene vrijednosti najmanje važni, a sveti samo uski, privatni interesi.
Za herojski doprinos slobodi u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim dejstvima i pri tome ostavrene rezultate. Ukazom Predsjedništva RBiH od 14. aprila 1994. godine posthumno je odlikovan Ordenom heroja OOR. Heroj Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.–1995., Safet Zajko, odlukom Predsjedništva RBiH od 12. 01. 1996. godine, posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.
Čovjek čije ime će se vječno spominjati među bosanskim patriotima, pogođen je smrtonosnim hicima tokom operacije izviđaja na Mijatovića kosi, na brdu Žuč, u općini Novi Grad, a ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, zajedno sa ostalim komandantima i saradnicima poput Envera Šehovića i Safeta Isovića i drugih velikana.
Uz Šehovića, Zajko predstavlja jednog od simbola odbrane Sarajeva, spada u red onih koji su sve dali za odbranu domovine, voljene BiH.
"Protiv zla biti borac, bio je njegov cilj", zapisano je.
Sanjao je slobodu
Inače, Zajko je stradao pet dana nakon što je Mijatovića kosa oslobođena. Prilikom oslobađanja tog lokaliteta poginuo je njegov zamjenik i vjerni saradnik rahmetli Safet Isović, što je Zajku teško pogodilo.
Kako bilježi Avdo Huseinović, komandant Zajko je tog kobnog dana išao na izviđanje zajedno sa oficirima Prvog korpusa, generalima Alijom Ismetom i Asim Džambasovićem, te pukovnikom Ibrom Derviševićem, zamjenikom rahmetli Envera Šehovića, komandanta 1. Slavne brigade. U delegaciji su bili i generali Nedžad Ajnadžić i Vahid Karavelić. Spletom okolnosti nije bilo komandanta Šehovića.
Svjedoci su ispričali da je Zajko pogođen u obrvu, nakon kratkog rafala koji ga je pokosio prilikom osmatranja. Glavni cilj izviđanja bilo je napredovanje prema rijeci Bosni koja se od mjesta Zajkine pogibije nalazi nekoliko stotina metara, kao i priprema za konačni napad na Vogošću, čime je Sarajevo trebalo biti deblokirano. Kobni metak je pogodio rahmetli Zajku dok je preko dvogleda osmatrao neprijateljske jedinice koje su se nalazile u rasulu.
Komandant Zajko poginuo je na svega 500 metara od kuće ratnog zločinca Momčila Krajišnika koja se nalazi u selu Zabrđe.
"Čim se vijest proširila nastao je tajac i nevjerica među borcima. Za mnoge bilo je to kao da su izgubili najbližeg člana porodice...Kad pogine gazija, zavlada opasan muk", zapisano je u sjećanjima boraca Armije RBiH.Borci su se sjećali da se Zajkino tijelo gotov krilo dva dana. Niko nije ima hrabrosti reći borcima da je stradao slavi komandant.
Safet je bio četvrti sin Salke i Dude Zajko, koji je poginuo tokom agresije na BiH! Majka Safeta Zajke, koja je još početkom rata iz Rudog izbjegla u Tursku, saznala je ovu strašnu vijest u izbjegličkom kampu, slušajući vijesti Radija Bosne i Hercegovine.
Trojica njegove braće ubijeni su u jednom danu, 28. jula 1992. godine. U njihovom rodnom selu Gaočići kod Rudog ubijeni su Halil i Sulejman Zajko. Ubio ih je kućni prijatelj, pripadnik Vojske RS, inače učitelj. Na Stijenicama kod Rogatice strijeljali su i Munira Zajku. Zajkinom ocu Salki srce je puklo od boli za četvoricom izgubljenih sinova.
Inače, Zajko, koji je završio školu za rezervne oficire u Bileći, a u osvit agresije na BiH uključio se u operativni dio rada Patriotske lige BiH kao jedan od njenih najaktivnijih članova. Već s nagovještajim agresije stajao je na čelu nekoliko stotina patriota Sokolja, Boljakovog i Buća potoka u Sarajevu, koji su se postrojili pred džamijom u Boljakovom potoku. To će kasnije biti okosnica 2. Viteške motorizovane brigade .
Kako su govorili njegovi saborci, Zajko je od prvih akcija do pogibije 1993. godine imao viziju dobrog ratnika, vojnika koji je znao u svakom momentu naći rješenje. Između ostalih, njegovi borci su se istakli u čuvenoj Pofalićkoj bici 16. maja 1992. godine kada je sprječena deblokada Sarajeva.
Borci su ga voljeli
Novinar Hodžić je kazao da je Zajko "bio čovjek iz naroda".
"Ljudi kao Zajko su komandovali rame uz rame sa borcima. Njegove starješine također su uvijek bili uz vojnike na najisturenijim položajima", rekao je Hodžić, te dodao:
"Safet Zajko je i u ratu ostao dosljedan ilegali i konspiraciji iz vremena PL. Pripremao je operacije sa najbližim saradnicima 'krijući i od sebe', kako bi govorio. Zato su njegovi borci izvodili munjevite akcije i postizali munjevite pobjede. Bili su to, zapravo, diverzantske akcije. Zajko je, također, zahtijevao od svojih boraca da naliježu na leđa četnicima. Primicao se neprijatelju što bliže tjerajući ga da uzmiče. Mustafa Hajrulahović – Talijan mu je jednom prilikom poklonio studiju o generalu Giapu – samoniklom komandantu koji je u džunglama Vijetnama pobijedio Amerikance. Napisao mu je posvetu – Zašto i ti ne bi bio kao general Giap", prisjećao se Hodžić.Borci su Zajku voljeli. U jednom slučaju borca kojem je kuća izgorjela primio je, zajedno sa djecom u svoju kuću.
No, osim na lokalnom nivou, Safetu Zajki, kao i ostalim herojima odbrane domovine, današnja BiH ne odaje poštovanje koje zaslužuju.
Safeta Zajke trebaju se sjetiti svi oni koji se u narednim mjesecima spremaju pljuvati i boriti oko komada vlasti.
"Čast je i poginuti. Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život", govorio je Safet Zajko, i tu, kao i druge žrtve moraju poštovati oni kojima su domovina i njene vrijednosti najmanje važni, a sveti samo uski, privatni interesi.
Za herojski doprinos slobodi u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim dejstvima i pri tome ostavrene rezultate. Ukazom Predsjedništva RBiH od 14. aprila 1994. godine posthumno je odlikovan Ordenom heroja OOR. Heroj Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.–1995., Safet Zajko, odlukom Predsjedništva RBiH od 12. 01. 1996. godine, posthumno je proizveden u čin brigadnog generala.
(klix)
Objavi komentar