Vrijeme je da i Begić krene u Brazil, zaslužio je!

Tiha voda bregove valja, stara je narodna poslovica. Tom bi se poslovicom najbolje mogao opisati način i učinak rada Elvedina Begića, prvog čovjeka Nogometnog saveza BiH, koji je krenuo put Brazila gdje će se pridružiti našim Zmajevima u Guaruji.Doša je na čelo bh. kuće fudbala prije nepune dvije godine, i skoro iz temelja promijenio sliku i stanje u toj kući. Kažemo skoro, samo iz razloga što još fali da Nogometni savez BiH sagradi vlastitu kuću, kako više ne bi bio podstanar. A, i tog se posla Begić već latio.

Od svog prvog dana na čelu Saveza zasukao je rukave i uhvatio se u koštac sa onim što je zatekao i sa svim što je dolazilo.

Savez je bio na koljenima, a nogometna reprezentacija još uvijek samo skup telentovanih i u svojim klubovima uspješnih individua koje su godinama bezuspješno pokušavale ostvariti san, kako svoj tako i cijele nacije. Plasirati sa na neko veliko takmičenje.Kako su kvalifikacije za Brazil odmicale, i kako je postajalo sve izvjesnije da smo na najboljem putu ka Brazilu, Begić je daleko od očiju javnosti marljivo postavljao stvari na svoje mjesto. Stvari koje su godinama bile krivo poredane.

Dok su mediji glorifikovali sve redom zaslužne, od igrača, preko Sušića, do legendarnog Ivice Osima, Begića je malo ko spominjao. On se za to vrijeme borio da od kokuznog i haotičnog Saveza napravi respektabilnu i što je najbitnije “parali” instituciju koja će u svakom trenutku biti spremna odgovoriti i najvećim izazovima.Borio se, i izborio, da u Izvršnom odboru odboru sačuva barem minimalnu većinu onih koji će se iskreno radovati odlasku reprezentacije u Brazil, a u isto vrijeme da sredi stanje na domaćoj nogometnoj sceni. Sa svojim prvim i najodanijim saradnicima Darkom Ljubojevićem i Ivanom Beusom, uspjevao je uvijek skupiti kritičnu masu u Izvršnom odboru, koja je razmišljalja i donosila odluke u korist bh. fudbala, a ne u svoju ličnu, nacionalnu ili kakvu sve ne drugu.

Kako je kasa Saveza bila punija, a reprezentacija izgedala sve moćnija i ozbiljnije, Begić je trpio sve žešće udarce. Sjednice Izvršnog odbora nerijetko bi se pretvarale u objašnjavanje da je mlijeko zaista bijelo i da crno još niko nikad vidio nije. U isto vrijeme, valjalo je pojedine uposlenike Saveza “ubijediti” da bi bilo lijepo da zarade plaću koju redovno primaju.

No, umjesto da ga to pokleba i razočara, Begić je bio sve čvršći i mudriji. Diplomatski savršen. Dok je pažljivo i mukotrpno gradio povjerenje unutar kuće kojom vlada, na sličan je način sticao i povjerenje medija, bez izuzetka.No, svaka diplomatija pa i ona koju vode najvještiji diplomati jednostavno ponekada postane nemoćna. I dođe vrijeme kada treba lupitit šakom od hastal! A, Begić je pokazao da zna i tako. I to tako da hastal ne ode u paramparčad, a da svi razmiju ozbiljnost i suštinu poruke. Nekoliko dana nakon Insbruka praštalo je na sve strane. Čitali smo sve i svašta. Što od Sušića, što od Džeke, što od Spahića…

Činilo se da slijedi totalno rasulo. Dok Begić nije lupio šakom od hastal, tako da svi shvate da je zaista – kapak.

I shvatili su. Sve je stalo preko noći. A, hastal je ostao čitav. U Brazilu su danas svi, i Pape i Džeko i Spaha, pa i Ibro. Svi spremni i raspoloženi za izazove koji nas tamo čekaju.

U jednom intervju koji je dao nakon godinu dana provedenih na čelu kuće bh. fudbala, Begić je izdvojio najsretnije trenutke u tom periodu…

“Definitivno, najsretniji trenutak je pogodak Izeta Hajrovića u Žilini, kojim smo se vratili na pobjednički kolosijek i koji nam je otvorio vrata SP-a, te označio da nećemo morati razmišljati o baražu. Na drugom mjestu je kraj utakmice u Litvaniji, što je značilo da smo u Brazilu, treći je otvaranje Trening centra u Zenici, četvrti je sjednica Skupštine na kojoj su izglasane jednoglasne odluke o zajedničkoj ligi u malom i ženskom fudbalu, a peti je da sam živ i zdrav dočekao prvu godišnjicu od izbora na funkciju predsjednika N/FSBiH”.Nakon što prođu četiri godine na koliko mu je dodijeljen mandat, odgovor na isto pitanje, iskreno se nadamo, glasit će ovako:

“Useljenje Saveza u vlastitu kući, plasman na EP u Francuskoj, i naravno, što sam živ i zdrav”.Primjer kako se stiče povjerenje javnosti Od Begića i Nogometnog saveza BiH pod njegovom palicom, mogle bi učiti i državne institucije u ovoj zemlji, o tome kako se radi i kako se stiče pozitivan imidž i povjerenje javnosti. U tom bi slučaju, uvjereni smo, na računima tih institucija već danas bile desetine miliona eura donacija za obnovu poplavama porušenih i uništenih imanja naših građana, a ne smiješni iznosi kojima se ni tri sela ne mogu obnoviti. A, stigao je Begić i na tom polju zablistati. Do prije par godina bilo je nepojmljivo da Savez nekome pomogne, obično je Savez bio u ulozi onoga kojem treba pomoć. NSBiH je organizacijom utakmice u Gradčcu donirano oko 100.000 KM za pomoć građanima u poplavljenim područjima.

fokus.ba