Porodica Dahalić je prvo 1992. godine, baš kao i većina Zvorničana, ostala bez doma. Ali, preživjeli su etničko čišćenje. Potom su se skrasili u trošnoj kući u Gornjim Čaklovićima kod Tuzle. Babo Reif je tokom agresije branio državu, a nakon rata, kao i većina boraca, nije imao posla
Radio je Reif sve što je mogao, uglavnom najteže građevinske poslove, da prehrani porodicu. Pomagali su mu i sinovi. Svakodnevna sikiracija je narušavala zdravlje, a stanje je dodatno pogoršalo klizište, koje je oštetilo ionako trošnu kuću. Reif nije izdržao. Njegovo srce je, prije skoro mjesec, prestalo da kuca u 51. godini.
Za dnevnicu
- Živjeli smo teško, ali, evo, bez babe je još teže. Živjeli smo od onoga što babo, brat Huso i ja zaradimo na dnevnicama. Ja tražim bilo kakvu firmu da me zaposli, kako bi ova naša porodica mogla preživljavati, priča nam Almir, najstariji sin.
- Trenutno skupljamo pare da kupimo plac, pa da počnemo graditi svoju kuću. Nadamo se da će nam i Općina Tuzla pomoći, bar kada su u pitanju plac i potrebne dozvole. Što se tiče hrane i odjeće, toga za sada imamo, ljudi su nam donijeli, iskren je Almir.
Za dnevnicu
Iza Reifa, na tuzlanskom klizištu je ostalo šest sinova i trudna supruga. Almir (23), Huso (19), Selver (16), Alen (11), Fatmin (9 godina) i najmlađi Enver (11 mjeseci), sa majkom Remzijom žive u trošnoj kući, koja se svakog momenta može urušiti. U ovoj porodici niko nije zaposlen.
- Živjeli smo teško, ali, evo, bez babe je još teže. Živjeli smo od onoga što babo, brat Huso i ja zaradimo na dnevnicama. Ja tražim bilo kakvu firmu da me zaposli, kako bi ova naša porodica mogla preživljavati, priča nam Almir, najstariji sin.
Dodaje da je kuća u kojoj žive nestabilna, nalazi se na brdu, koje nosi klizište. Porodica Dahalić, ističe on, živi u svakodnevnom strahu.
- Dolazila je komisija za popis štete. Sad čujem da su se svađali u mjesnoj zajednici, jer je geolog tvrdio da je ovdje klizište, a građevinska komisija da nije. Dovoljno je da vide kuću koja je popucala i ovo ispod, gdje je odnijelo voćke, priča nam Almir, te dodaje da mu je nakon svega najveći problem kako pronaći novi smještaj ili izgraditi novu kuću.
Postoji opcija da se kupi neka prazna kuća za ovu porodicu, ali i da se kupi plac i izgradi nova kuća.
Ni puta ni rasvjete
- Trenutno skupljamo pare da kupimo plac, pa da počnemo graditi svoju kuću. Nadamo se da će nam i Općina Tuzla pomoći, bar kada su u pitanju plac i potrebne dozvole. Što se tiče hrane i odjeće, toga za sada imamo, ljudi su nam donijeli, iskren je Almir.
Dahalići su se suočili sa još jednim problemom. Naime, Huso je morao napustiti školu, jer nisu imali više novca za školovanje. Želja ove porodice, a posebno majke Remzije, jeste da se Huso vrati u školu i završi četvrti razred Srednje ekonomske škole u Tuzli.
Inače, do kuće gdje trenutno žive Dahalići, nema puta, trotoara ili ulične rasvjete. Postoji tek mali put od tunela u Gornjim Čaklovićima, koji preko njiva vodi do ove kuće na osami. Ova porodica je pozvala sve dobre ljude, koji imaju tu mogućnost, da im pomognu. Ukoliko žele pomoći, mogu kontaktirati najstarijeg sina Almira ili lično posjetiti ovu porodicu.
Izvor: Oslobodjenje
Objavi komentar