ĆEMAN: Od sadašnjih 60 džemata 53 imaju objekat u vlastitom posjetu. Od toga nove džamije od temelja su napravljene u 7 džemata.”
S glavnim imamom Sabahudinom Ćemanom razgovarali smo o organizaciji, potencijalu i mogućnostima Islamske zajednice Bošnjaka u SAD, životu muslimana i izazovima s kojima se susreću.
Nismo dugo predstavljali IZ u SAD. Stoga želimo da naše čitaoce upoznate i podsjetite na njeno osnivanje i trenutno stanje.
Islamska zajednica Bošnjaka u SAD je veoma specifična po svojoj strukturi. Mi smo naime jedina zajednica u dijaspori koja je sačinjena od džemata u dvije države sjevernoameričkog kontinenta. Puni naziv naše zajednice je Islamska zajednica Bošnjaka u Sjevernoj Americi – ICNAB (Islamic Community of Bosniaks in North America). Ovo se odnosi na SAD i Kanadu. ICNAB se sastoji od 60 džemata, od čega je 55 u SAD-u i 5 u Kanadi. Naši džemati su raspoređeni u 4 medžlisa (West, Midwest, Northeast i South) koji su predvođeni oblasnim imamima. Rukovodeći organi ICNAB-a su Sabor (zakonodavni) i Upravni odbor (izvršni) na čelu s glavnim imamom, koji je ujedno i Predsjednik ICNAB-a. Administrativno-pravno, naša Islamska zajednica je registrovana kao krovna organizacija svih džemata 2003. godine, ali su džemati u SAD-u i Kanadi bili i prije uvezani kroz instituciju glavnog imama za SAD i glavnog imama za Kanadu. U našim džematima je uposleno 45 imama. Jedna specifičnost je rezultirala ujedinjenjem džemata u SAD sa džematima u Kanadi, a to su godišnji susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike koji su počeli još 1996. godine u Torontu. Od tada, Bošnjaci SAD i Kanade održavaju svoje tradicionalne godišnje susrete na kojima u posljednjih nekoliko godina u pravilu džemat domaćin ujedno upriliči i svečano otvorenje nove džamije. Džemat u SAD su osnivali, uglavnom, naši ljudi koji su dolazili u gradove širom Amerike, i postepeno su se uvezivali preko glavnog imama u krovnu Islamsku zajednicu. Danas na godišnjem Saboru ICNAB-a prisustvuje oko 100 delegata iz svih džemata članova ICNAB-a. Od prošle godine mi smo započeli cjelokupnu reorganizaciju IZ, koja dosad ide uglavnog po planu, i možemo reći da smo generalno zadovoljni odzivom i učešćem džemata u ovim procesima. Činjenica je da postoji još mnogo neiskorištenog potencijala, ali se nadamo da ćemo, ako Bog da, u narednom periodu upravo kroz dalju stabilizaciju i jačanje medžlisa ICNAB-a osnažiti naše sadašnje kapacitete i poboljšati rezultate. Jedan od pokazatelja napretka naših džemata je da je u posljednjih 10-ak godina, od sadašnjih 60 džemata 53 imaju objekat u vlastitom posjetu. Od toga nove džamije od temelja su napravljene u 7 džemata, u 35 džemata su kupljene kao drugi objekti i preuređene u džamije, a u 11 džemata su kupljene crkve i preuređene u džamije. Približna vrijednost svih objekata u vlasništvu naših džemata iznosi 40 miliona dolara. U 4 naša džemata su trenutno radovi i pripreme za nove džamije od temelja.
Krovna zajednica Bošnjaka je Islamska zajednica
U kojim su gradovima SAD Bošnjaci najbrojniji?
Naši muhadžiri su dolaskom u SAD uglavnom pristizali u velike gradove kao što su Chicago, New York, Atlanta, St. Louis. Možemo slobodno reći da je najveća koncentracija Bošnjaka u St. Louisu gdje neki govore da tamo ima čak i do 70.000 Bošnjaka, međutim, vjerovatno je ta brojka negdje između 25 i 35 hiljada. Sa druge strane važno je napomenuti da su Bošnjaci u nekim manjim američkim gradovima mnogo značajni, npr. u gradu Bowling Green, savezna država Kentucky, čitav grad broji oko 50 hiljada ljudi, a od toga je između 6 i 7 hiljada Bošnjaka, dakle više od 10% od ukupne populacije su Bošnjaci što ima svoju težinu kada su lokalni izbori, gdje na svakom mjestu susrećete naše ljude, osjećate se kao da ste u Bosni. Kada govorimo o nivou organizacije naših ljudi, tu već kvantitet ne igra uvijek presudnu ulogu. Ima gradova u kojima su Bošnjaci malobrojni, svega dvije-tri hiljade, ali imaju izuzetne rezultate iza sebe. Sa druge strane, u sredinama gdje je veća koncentracija Bošnjaka, postoje i pozitivni učinci, ali istini za volju, u ovim sredinama se pojavljuju i naše urođene slabosti, pa dolazi do određenih podjela, formiranja drugih džemata, itd. U konačnici možemo reći da naša krovna Islamska zajednica ICNAB (Islamic Community of Bosniaks in North America) uprkos određenim lokalnim podjelama održava i jača jedinstvo i postoji solidna doza respekta prema krovnoj Islamskoj zajednici. Ovo je potvrdio i Reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović tokom svog prisustva na ovogodišnjem Saboru ICNAB-a koji je održan u Phoenixu u aprilu 2014. godine.
Koji su danas najznačajniji projekti ICNAB-a?
ICNAB već drugu godinu zaredom organizuje ljetnu školu islama u medresi u Visokom. Smatramo da je ovo jedan od važnih projekata kroz koje uvezujemo našu omladinu u SAD sa omladinom u Bosni i Hercegovini i pritom im pružamo solidan nivo islamskog znanja, ali i znanja o našoj domovini. Što se tiče ostalih projekata ICNAB-a, ističemo organizaciju hadža koja svake godine povede između 50 i 60 hadžija iz naših džemata u SAD. U budućnosti ćemo pokušati da naše hadžije iz SAD spojimo sa našim hadžijama iz BiH. Ovo su praktični primjeri naših projekata. Sa druge strane imamo krucijalno važan projekat na administrativnom nivou kojeg sam prethodno naveo. Islamska zajednica trenutno prolazi kroz veoma aktivnu fazu stabilizacije i centralizacije. Uspješno je provedena reorganizacija u protekloj godini, usvojen je Statut i pravilnici ICNAB-a, profunkcionisali su medžlisi i sada idemo dalje.
Svi naši džemati su islamski centri
S obzirom na ramazanske dane koje aktivnosti će biti provedene u bh džematima u SAD?
Naši džemati u SAD se ne razlikuju mnogo od džemata u BiH kada su u pitanju ramazanske aktivnosti. Dakle, naši imami se uglavnom pripremaju za dodatne ramazanske aktivnosti, teravije, mukabele, predavanja, itd. Ono što džemati u dijaspori generalno, pa i određeni džemati u SAD provode je dovođenje teravih-imama, studenata FIN-a, uglavnom u džemate koji nemaju stalnog imama, ili u džemate u kojima treba ispomoć imamu uz ramazan. Ova praksa je ustaljena i dobro iskoordinirana s Uredom za dijasporu. Naša Islamska zajednica je veoma uspješna, ili ako mogu primijetiti, po rezultatima u posljednjih nekoliko godina najuspješnija u dijaspori u prikupljanju zekata i sadekatu-l-fitra, tako da se i kroz ovu aktivnost vidi da su naši džemati, hvala Allahu, veoma aktivni uz ramazan, a posebno kada se to odnosi na bilo kakvu vrstu pomoći Bosni i Hercegovini.
U medijima čitamo različite profile Bošnjaka uspješnih u politici, ekonomiji, nauci. Koliko je IZ s njima u kontaktu i da li postoje zajednički projekti?
Svi naši džemati su islamski centri, što ustvari i odslikava širok dijapazon naših aktivnosti. Pored vjerskih aktivnosti koje su temelj, u mnogim našim džematima postoje sportske, folklorne i druge sekcije. Kroz ove aktivnosti mi pokušavamo da uključimo naše uspješne Bošnjake koji žive u mjestima gdje egzistiraju naši džemati. Imamo primjera doprinosa i saradnje sa uspješnim pojedincima, ali to još uvijek nije na nivou nekih ozbiljnijih zajedničkih projekata. Naši imami i aktivni pojedinci iz džemata imaju kontakte sa organizacijama, udruženjima, međureligijskim vijećima, i tu se ostvaruje saradnja džemata sa tim organizacijama uglavnom na lokalnom nivou.
Pojedinci su informirani o identitetu Bošnjaka i BiH
Koliko je američka javnost upoznata s BiH i događajima u njoj? Koriste li za sve narode BiH ime Bosanci, te da li su im jasne razlike, te ujedno nesporazumi i sukobi među tim narodima i u SAD?
Općepoznato je kako Amerikanci nisu najbolje upućeni po pitanju dešavanja van Amerike općenito. Kada se radi o Bosni i Hercegovini, to je još očiglednije. Postoje naravno pojedinci koji su itekako dobro informisani i još uvijek se vrlo dobro sjećaju ratnih dešavanja i zločina koji su počinjeni protiv Bošnjaka. Međutim šira javnost nije, mogu slobodno reći, uopšte upoznata ni sa Bosnom ni sa Bosancima, Bošnjacima ili kako god. Jedino kroz određene aktivnosti u džematima, npr. obilježavanje genocida u Srebrenici i sl., američka javnost ima priliku da ponekad čuje nešto o Bosni i Hercegovini.
SAD poznajemo kao primjer liberalne zemlje. Kakva je stvarnost s obzirom na vjerska prava, a s druge strane koliko mi koristimo te mogućnosti?
SAD je zemlja koja garantuje sva vjerska prava i praktično gledajući u našem kontekstu, nije još zabilježen slučaj ozbiljnije povrede tog elementarnog prava. Naravno da se u kontekstu Amerike i Amerikanaca, s jedne strane, i islama i muslimana, s druge strane, mora spomenuti nesretni i tragični 11. septembar 2001. godine poslije kojeg, mnogi će reći, ništa više nije kao što je prije bilo. Istini za volju, Bošnjaci zaista ne nailaze na problem kada se radi o vjerskim slobodama. Naši džemati egzistiraju apsolutno slobodno i lokalni nivoi vlasti su uvijek na raspolaganju kada treba neka dozvola i sl. tako da možemo reći da Bošnjaci ovdje slobodno i ponosno mogu reći da su pripadnici islama i da su dio američke muslimanske zajednice koja broji između 8 i 10 miliona muslimana.
Naš mentalitet je drukčiji od američkog
Bivaju li muslimani iz BiH pošteđeni desničarskih reakcija?
Mnogi će reći da Bošnjaci imaju jednu veliku prednost u startu, a to je boja kože. Američko društvo je još uvijek prilično opterećeno rasnim pitanjem, i nerijetko se još uvijek organizuju razne panel-tribine po tom pitanju. Prisjetimo se samo raznih afera oko izbora trenutnog predsjednika SAD i biće nam sve jasno. Dakle Bošnjaci imaju tu recimo “olakšicu” da ih prosječan Amerikanac ne gleda kao većinu drugih muslimana upravo zbog boje kože. Ovo treba razumjeti kao jednu vrstu emaneta gdje upravo mi Bošnjaci možda imamo priliku da predstavimo i objasnimo islam, a da pritom ne budemo eliminisani u samom startu zbog rasnih predrasuda.
U razgovoru s ljudima u BiH jeste li mogli zaključiti kakva je njihova percepcija SAD?
Prije nego što odgovorim na to pitanje, dozvolite mi da kažem nešto o razlikama između američkog i bosanskog društva općenito. Moram primijetiti da imam donekle nezahvalnu ulogu da odgovorim na to pitanje, jer mogu biti pogrešno shvaćen kao neko ko se previše “udomaćio” u SAD. Hoću reći da nakon što sam upoznao američko društvo, mogu povući određene paralele između prosječnog Amerikanca i prosječnog Bosanca. Naš mentalitet je mnogo drugačiji od američkog. U SAD ljudi vjeruju da je promjena moguća, imaju nadu u bolje sutra i uvjereni su da se trudom može puno toga promijeniti. To je prvenstveno zbog toga što je američka sredina imigrantska od svog nastanka, i ljudi ovdje dolaze upravo u namjeri da sebi obezbijede bolje uvjete za život. Sa druge strane, društvo u Bosni i Hercegovini je prilično fatalističko društvo koje ništa ne prihvata zdravo za gotovo nego uvijek ima rezervisan stav prema svakoj promjeni. Otišli bismo predaleko kada bismo pokušali analizirati zašto je to tako. Politička situacija, ekonomski problemi, korupcija itd., dakle mnogi su razlozi takvog jednog fatalizma kod nas. Ono što sam lično primijetio iz razgovora sa našim ljudima je da postoje veoma različite percepcije o SAD, od onih najpozitivnijih do onih najnegativnijih. Dok neki u BiH misle da je u SAD sve “med i mlijeko” drugi opet tvrde da je tamo sve negativno. Generalno, smatram da većina našeg svijeta na SAD gleda sa jednim pomiješanim osjećajem simpatije i nepovjerenja.
(Preporod.com)
Objavi komentar