Univerzitet Al-Azhar dodjelio je doktorat šejhu Muhamedu Mustafi Rašidu, za njegov rad koji tretira pitanje hidžaba, odnosno marame kojom muslimanke pokrivaju glavu, ističući da hidžab nije šerijatska obaveza.
Muhamed Mustafa Rašid je u svojom doktoratu naglasio da je ”tumačenje (tefsir) kur'anskih ajeta odvojeno od povijesnih okolnosti i povoda objave (esbab en-nuzul), dovelo do opće zbunjenosti i pogrešnog razumijevanja hidžaba, u smislu da je hidžab namjenjen za pokrivanje glave, iako to nije eksplicitno spomenuto u Kur'anu.
Neki komentatori Kur'ana odbacili su razumsko promišljanje pa su određene vjerske tekstove navodili tamo gdje im nije mjesto, te ih je svaki od njih tumačio ili po svom nahođenju, daleko od stvarnog značenja, ili uz nedostatak analitičke sposobnosti usljed psiholoških ograničenja, što je dovelo do odbacivanja idžtihada (slobodoumnog promišljanja), i pored činjenice da mudžtehid ima nagradu kod Allaha i onda kada pogriješi.
Razlog takvom njihovom mišljenju leži u pravilu ”Objava je ispred razuma” koje je primjenjivano u islamskim studijama.”
Kur'anski ajeti koji se odnose na hidžab
Protivnici obaveznosti hidžaba u islamu tvrde da su učenjaci koji hidžab smatraju farzom ili šerijatskom obavezom, pogrešno tumačili 53. ajet iz sure El-Ahzab: ”O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotivi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne sidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio veliki grijeh.”
Oni tvrde da se ovo isključivo odnosi na majke vjernika (Poslanikove supruge), te da je obavezno napraviti zastor (pregradu) između njih i Poslanikovih s.a.v.s. ashaba.
To se odnosi i na ajet broj 59. iste sure: ”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” , koji je, po njima, objavljen da podstakne slobodne žene da prekrivaju lica kako ne bi bile izložene muškim pogledima kao što je slučaj sa robinjama.
Oni također svoje mišljenje potkrijepljuju i 31. ajetom iz sure En-Nur: ”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja s tidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.”
Oni tvrde da je ovaj ajet objavljen zbog naredbe pokrivanja vrata, odnosno gornjeg dijela grudi i vrata, zbog raširenosti takvog običaja kod arapskih žena u to vrijeme, a koji po islamu nije dozvoljen.
Znatiželjnici smatraju da je Al-Azhar na taj način odagnao sumnju ubjeđenjem, i da je rasprava o tome da li je hidžab običaj ili šrijatska obaveza, završena, jasnim i glasnim stavom Azhara da hidžab u islamu nije propisan kao obaveza.
(saff.ba)
Objavi komentar