Jednoga dana jedan se dječak spremao da ode na namaz u džamiju.Uzeo je abdest i ubrzanim korakom da ne zakasni išao je prema džamiji koja je bila prilično daleko od njegove kuće.
Kada je došao do džamije kroz oškrinuta vrata je vidio da su džematlije već klanjale i da je zakasnio na namaz.Onako tužan sjeo je na jednu klupu odmah uz ulazna vrata džamije.Svijet je počeo izlaziti iz džamije i jedan stariji čovjek primjeti dijete kako sjedi na klupi i kako glasno uzdahnu.Čovjek sjede kraj njega i upita ga.Zašto si momče tužan i zašto onaj uzdah.
Dječak reče. Tužan sam jer sam zakasnio na namaz. Kaže njemu čovjek. Evo daj ti meni taj uzdah a ja tebi dajem namaz koji si propustio.
Kada je došao do džamije kroz oškrinuta vrata je vidio da su džematlije već klanjale i da je zakasnio na namaz.Onako tužan sjeo je na jednu klupu odmah uz ulazna vrata džamije.Svijet je počeo izlaziti iz džamije i jedan stariji čovjek primjeti dijete kako sjedi na klupi i kako glasno uzdahnu.Čovjek sjede kraj njega i upita ga.Zašto si momče tužan i zašto onaj uzdah.
Dječak reče. Tužan sam jer sam zakasnio na namaz. Kaže njemu čovjek. Evo daj ti meni taj uzdah a ja tebi dajem namaz koji si propustio.
(Novihorizonti)