Obukla je prelijepu bijelu vjenčanicu spremala se satima za taj dan, za taj trenutak. Nestrpljivo je čekala svog dragog da dođe po nju.
Tog je dana poželjela biti posebno biti lijepa. Stavila je malo šminke na svoje lice koje je blistalo od sreće. Njena majka je bila ponosna na nju,ušla je u njenu sobu da vidi da li je spremna i kao da je prvi put vidjela da je njena kćerka kao biser sijala od ljepote.
Začu se glas mujezina iz obližnje džamije kako je pozivao na namaz. "Majko ezan, odoh se ja abdestiti za namaz. "A majka joj reče:"Nemoj kćeri, zar ćeš skidati svoju mahramu i veo sa glave, satima si bila pored ogledala, nemoj pokvarićeš šminku tako si mi lijepa kćeri moja.
"Ne majko, nikom ja ne dajem prednost viđe nego Gospodaru svih svjetova! Ovoga te puta neću poslušati. "Skinula je veo, oprala šminku spremila se za namaz. Pala je na sedždu ali više nije ustala! To je bila njena posljednja sedžda. Odabrala je da umre klanjajući a ne igrajući. Allah joj se smilovao. Kako li će naš život završiti, Allah najbolje zna...
(Novihorizonti)