Abdurrahman b. Abdusselam el-Safuri bilježi: Jedan 'arif reče: Bio sam na jednoj lađi na putu, kada poče duvati snažna oluja koja nas htjede potopiti. Ja sam u tom trenutku spavao, pa mi se u snu javio Poslanik s.a.w.s., pa mi reče: Kaži im da izgovore:
„Allahumme salli ala Sejjidina Muhammedin salaten tundžina biha min džemi'il-ehvali vel-afati, ve takdi lena biha džemi'al hadžati, ve tutahhiruna biha min džemi'is-sej'iati, ve terfe'una biha 'indeke e'aled-deredžati, ve tubelliguna biha aksal-gajati min džemi'il-hajrati fil-hajati ve ba'adel memati“: “Allahu, neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda i rod Muhammedov, takvim salavatom da nas sačuva od svih sumnji, strahova i nevolja, da nam ispuni naše potrebe, da nas očisti od svih prljavih stvari, podigne nas na najviše deredže, dovede nas do najviših ciljeva, do svakog dobra u ovom životu i nakon smrti!“ Ja se probudih, primakoh se mojim saputnicima na lađi i rekoh im da izgovaraju spomenute riječi – nakon čega se oluja smirila uz Allahovu dž.š., dozvolu.“ (Pogledaj: Nuzhetul-Medžalis ve Muntehabul-Nefa'is, 1/284.)
Kada se „Tundžina“ salevat pretraži kroz savremenu islamsku elektronsku biblioteku „el-Mekteba el-Šamila“, koja sadrži preko 10.000 djela na arapskom jeziku, iz raznih oblasti islama, nalazimo da se „tundžina“ salevat bilježi samo u sljedećim, gotovo nepoznatim, djelima, i to bez ikakva lanca od Poslanika s.a.w.s., ili nekog od njegovih ashaba, u vidu nekog usnulog sna ili samo kao citat vrste salevata bez ikakva lanca:
1. Tefsir Ruhul-Bejan, autor: Isma'il Hakki el-Hanefi el-Halveti.
2. Intihabul-'Avali, autor: Abdurrahman el-Kezberi.
3. Nuzhetul-Medžalis, autor: Abdurrahman el-Safuri.
No, ovom salavatu ne treba pridodavati izričitu pažnju da neki ne bi shvatili da je on obavezan, pogotovo poslije namaza.
Fetve uleme po pitanju učenja „Tundžina“ salavata
Pitanje: Želio bih da pojasnite fikhsko pravilo o pitanju učenja “Tundžina salavata” kao sastavnog dijela zikra poslije namaza?
Odgovor: Nije mi poznato da je Resulullah, a.s., učio poslije namaza, kao dio tradicionalnog poslije-namaskog zikra, navedeni salavat, a posebno ne redovno poslije svakog namaza, što su uobičajili neki naši imami. Smatram da se navedeni salavat može ponekad proučiti i prije i poslije namaza kao i u bilo koje drugo vrijeme, budući da ima lijep sadržaj, ali bi trebalo izbjegavati redovno učenje ovoga salavata poslije namaza kako se ne bi stekao dojam da je to učenje bila praksa Resulullaha, a. s.. (Pogledaj: Preporod, br. 17/811, 1. septembar 2005., str. 15.; na pitanje odgovorio dr. Enes Ljevaković.)
(Novihorizonti)