Da muk i tišina ne odjekuju uvijek i svugdje isto pokazuje današnja slika Potočara, mjesta u kojem dan uoči ukopa posmrtnih ostataka 136 žrtava genocida u Srebrenici zvoni sablasna tišina.
Mezari su iskopani, a pored njih će biti doneseni tabuti iz nekadašnje fabrike akumulatora, koja je tog jula 1995. godine trebala biti utočište Srebreničanima, a postala je simbolom njihove najveće boli.
U isčekivanju više od 9.000 učesnika Marša mira koji u popodnevnim satima trebaju stići u Potočare, sve je zašutjelo u znak poštovanja prema onima koji više ne govore.
Njih 8.372 nije preživjelo najezdu zločinaca koji su izvršili masovne egzekucije kakve se ne pamte u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
U Potočarima je dosad ukopana 6.241 žrtva. Nakon sutrašnje kolektivne dženaze bit će ukopano 440 maloljetnika, a svaka 14 žrtva ukopana u Potočarima je dijete.
Treba li veći razlog za tišinu u Memorijalnom centru kojom se jedino, uz tihu molitvu za duše, može odati počast onima koji više nisu dio ovog svijeta.
Članovi porodica ubijenih Srebreničana već dolaze i tiho izgovaraju molitve uz mezare. (federalna.ba)