Relativnost vremena razjašnjava vrlo važnu stvar. Relativnost je tako varijabilna da period vremena, koji se nama pokazuje kao milijarde godina, u jednoj drugoj dimenziji može trajati samo sekundu. Štaviše, ogroman period vremena, koji se proteže od početka svijeta pa do njegovog kraja, može trajati čak, ne sekundu, nego trenutak, u drugoj dimenziji.
Ovo je sama bit koncepta sudbine – koncepta koji dobro ne razumije većina svijeta, posebno materijalisti, koji ga u kompletu odbacuju. Sudbina je Allahovo savršeno znanje svih događaja prošlosti i budućnosti. Većina svijeta pita kako Allah može znati događaje, koji se još nisu zbili, a ovo ih sprečava da razumiju autentičnost sudbine. “Događaji, koje još nismo iskusili”, nisu se dogodili samo za nas. Allah nije ograničen vremenom ili prostorom, jer On je sam stvorio prostor i vrijeme. Iz ovog razloga prošlost, sadašnjost i budućnost je sve jedno kod Allaha. Za Njega se već sve dogodilo i završilo.
Linkoln Barnet drži da je univerzum u svojoj cjelosti obuhvaćen jednim kosmičkim intelektom. Volja koju Barnet naziva kosmički intelekt je mudrost i znanje Allahovo, kojim je zahvaćen sav univerzum. Kao što znamo početak, sredinu i kraj, i sve usputne epizode kao cjelinu, tako Allah zna vrijeme u kojem smo podvrgnuti, kao jedan trenutak od početka do kraja. Ljudi to iskuse kad njihovo vrijeme dođe i oni su onda svjedoci sudbine koju im je Allah kreirao.
Takođe je važno skrenuti pažnju na plitkost iskrivljenog razumijevanja sudbine, koje preovlađuje u društvu. Ovo iskrivljeno ubjeđenje o sudbini sadrži vjerovanje da je Allah odredio sudbinu za svakog čovjeka, ali da tu sudbinu čovjek može ponekad da promijeni. Npr. za pacijenta koji se povrati sa ivice smrti ljudi kažu “On je pobijedio sudbinu.” A niko ne može promijeniti svoju sudbinu. Čovjek koji se povrati sa vrata smrti nije umro jer mu nije bila sudbina da umre. I opet sudbina je ljudi koji varaju sami sebe govoreći “porazio sam sudbinu” da tako kažu i zadrže takav mentalni sklop.
Sudbina je vječno Allahovo znanje, koji zna vrijeme (svaki trenutak) i koji vlada nad čitavim vremenom i prostorom, sve je određeno i završeno u sudbini. Mi razumijemo iz onoga što je dato u Kur’anu da je vrijeme za Allaha jedno: neki događaji koji će se nama dogoditi u budućnosti opisani su u Kur’anu kao da su se dogodili davno prije. Npr. ajeti koji opisuju obračun ljudi pred Allahom na drugom svijetu dati su kao događaji koji su se već dogodili: (Napomena PV: prevod narednih ajeta Mustafe Mlive je rađen na način kao da se govori o budućim događajima što za ljude ustvari i jesu.)
68.“I puhnuće se u sur, pa će se onesvijestiti ko je u nebesima i ko je na Zemlji, izuzev koga htjedne (zaštititi) Allah. Zatim će se u njega puhnuti drugi put, tad gle! – oni stoje, gledaju,
69. I zablistaće Zemlja svjetlošću Gospodara svog, i postaviže se Knjiga, i dovešće se vjerovjesnici i svjedoci, i presudiće se među njima s Istinom, i neće im biti učinjen zulm (nepravda).
70. I biće plaćeno svakoj duši šta je radila, a On je Najbolji znalac onog šta čine.
71. I biće sprovođeni oni koji ne vjeruju ka Džehennemu u skupinama, dok – kad mu dođu, otvorit će se kapije njegove, a reći æe im čuvari njegovi: “Zar vam nisu dolazili poslanici između vas – učili vam ajete Gospodara vašeg i opominjali vas na vaš susret ovog dana vašeg?” Reći će: “Svakako, ali obistinila se riječ kazne nad nevjernicima.”
72. Biće rečeno: “Uđite na kapije Džehennema, vječno ćete biti u njemu.” Pa lošeg li boravišta oholih.
73. I biće sprovođeni oni koji su se bojali Gospodara svog ka Džennetu u skupinama, dok – kad mu dođu i otvorene budu kapije njegove i reknu im čuvari njegovi: “Selamun alejkum! Bili ste dobri, zato uđite u njega da vječno boravite!”
74. A (oni) će reći: “Hvala Allahu koji nam je ispunio obećanje Svoje i dao nam da naslijedimo Zemlju, nastanjujemo se u Džennetu gdje hoćemo!” Pa divna je nagrada radnika!”
Kao što se da vidjeti, događanja koja će se zbiti poslije naše smrti (s naše tačke gledišta) u Kur’anu su opisani kao već doživljeni i prošli događaji. Allah nije vezan okvirom relativnog vremena, u koje smo mi zatvoreni. Allah je htio ove stvari u bezvremenu: ljudi su ih već izveli i svi ti događaji su već proživljeni i završili su se. U donjem ajetu nam se saopštava da svaki događaj, bio on mali ili veliki je u znanju Allaha i zapisan je Knjizi:
“I nećeš biti u nečem, niti ćeš učiti iz njega – iz Kur’ana, i nećete raditi nikakav posao, a da nećemo biti nad vama svjedoci kad se budete u to udubili. I neće izmaći od Gospodara tvog ništa težine atoma u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti veće, a da nije u Knjizi jasnoj.” (10:61)
korisno.net