Veliki ocean, tihi ocean, pacifik… sve su to nazivi za najveći ocean na Zemlji. Naziv “tihi” ocean potječe od “el mar pacifico”.
To je bilo u prvoj polovici 16. veka, kada se hrabrim i snažnim mornarima pod vodstvom legendarnog Fernanda Magellana – na prvom uspješnom putovanju oko zemlje (1519. – 1522.) – dogodilo da su plovili čak 110 dana izuzetno mirnim tropskim morem.
Magellanovi zapisi s tog putovanja – “El mar pacifico” i “Oceanus Magellanicus” – značajne su povijesne činjenice koje vjerno dokumentiraju tadašnje stanje mora, ali i poznavanje ondašnjeg svijeta.
Oba ta pojma prostorno u stvarnosti predočavaju samo maleni dio oceana u sklopu njegovih današnjih granica. Geografska (sadašnja) stvarnost je, međutim, potpuno drugačija, štoviše – suprotna!
Živa vulkanska aktivnost, praćena brojnim potresima uz katastrofalne tropske ciklone, gotovo su svakodnevne pojave u moru i na obalama “pacifičkog vatrenog prstena”.
Tihi ocean zapravo pripada u prirodno najživlje dijelove svjetskog mora, tako da su magellan i prijatelji zapravo doveli one manje upućene u jednu veliku zabludu nazvavši ga imenom “el mar pacifico”.
U želji da se lakše prikaže veličina ovog oceana, možda bi valjalo reći ovo: U tihom oceanu mogu se komotno smjestiti sva kopna našeg planeta i da ostane dosta mjesta za još jednu afriku! Svi kontinenti s uzvisinama iznad mora, potonuli bi u njegovim dubinama, a najviši vrh kopna, Mount Everest ili Sagarmatha (8848 m), nestao bi u Marianskoj brazdi (11022 m).
Shvatljivo je onda zbog čega je tom dijelu mora još 1752. godine francuski geograf Phillippe Bauche dodijelio ime veliki ocean.
korisno.net