Srjemuš (divlji bjeli luk, medvjeđi luk, crembuš, Allium ursinum) je samonikla jestiva biljka izuzetne ljekovitosti i širokog spektra djelovanja. Spada u 4 planetarne biljke, a 1992. godine proglašena je medicinskom biljkom godine u Evropi.
Poznati prirodnjak dr Kuncle kaže da ni jedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna u čišćenju crjeva, želuca i krvi, kao što je to srjemuš. “Bolešljivi ljudi i malokrvne osobe trebalo bi da ga cjene kao zlato, mladi bi cvjetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu, ako bi ga jeli u dovoljnoj količini”, poručuje on.
Srjemuš sadrži esencijalna ulja bogata alinom, izoalinom i drugim sulfidnim jedinjenjima. Mladi listovi imaju 20-50 mg vitamina C i oko 7% karotena. Sadrži alicin, jedno od najmoćnijih antimikrobnih elemenata u prirodi, pa ga nazivaju i prirodnim antibiotikom. Zbog visokog sadržaja adenozina, čak 20 puta je ljekovitiji od običnog bjelog luka.
Ljekovita svojstva srjemuša
Divlji bjeli luk snižava krvni pritisak, smanjuje količinu lipida, triglicerida i holesterola, i djeluje kao antioksidans. Takođe, pomaže kod prehlada, jer ima baktericidno dejstvo, štiti od ateroskleroze, ne dozvoljava spajanje trombocita i pomaže u problemima sa čirem na želucu.
Srjemuš pomaže poboljšanju cirkulacije, blagotvorno deluje na srce, ima antimikrobno dejstvo (sprečava infekcije i ubrzava zarastanje rana), antioksidans (vezuje slobodne radikale i uklanja ih iz ćelije), čisti tjelo od štetnih materija (pušenje, alkohol .... ), pokazuje dobro dejstvo u respiratornim oboljenjima ((bronhitis, astma i dr.) i zaceljivanju rana (dermatitis itd.).
Efikasan je protiv crevnih parazita kod djece, a stimuliše rad želuca i crjeva.
Takođe pomaže eliminaciju viška sluzi iz pluća i tako omogućava lakše disanje i iskašljavanje.
Ali, ova čudesna biljka ima specifične osobine zbog kojih je njena upotreba ograničena:
u prirodi se mladi listovi srjemuša mogu naći samo 20-30 dana u godini i dobri su samo dok biljka ne procveta,
za razliku od drugih biljaka, sušenjem, zamrzavanjem, termičkom obradom ili bilo kakvom preradom gubi ljekovita svojstva,
odmah nakon ubiranja, usljed dodira sa vazduhom i oksidacije, počinje da se stvara i razgrađuje alicin, koji je jako nestabilno jedinjenje i taj proces oduzima ljekovitost srjemušu 2-3% na sat,
na može da se presađuje, a i ako nekom uspje da to uradi, srjemuš se genetski modifikuje i drastično mu je umanjena ljekovitost.
Da li je srjemuš sa pijace dobar?
Ako uvažimo prethodne činjenice, shvatićemo da je u najboljem slučaju, srjemuš sa pijace izgubio bar 50% ili više ljekovitosti. Osim toga, prisutni su mnogi drugi rizici:
često se bere na mjestima koja su jako zagađena, u blizini fabrika, puteva i naročito blizu mjesta bombardovanja. Takav srjemuš pokupi veliku količinu teških metala iz zemlje na kojoj raste, pa je šteta od njegovog konzumiranja mnogo veća od koristi,
imao sam prilike da vidim ljude koji direktno iz štala, zahrđalim srpom, sjeku srjemuš i trpaju ga u plastične džakove kako bi ga sutradan prodavali na pijaci,
ono što ne prodaju, vraćaju sa pijace i sutra poprskaju malo vodom da osvježe i ponovo prodaju,
dvije druge biljke, mrazovac i đurđevak, jako liče na srjemuš, ali su za razliku od njega, veoma otrovne. Samo u Hrvatskoj je prošle godine 4 ljudi umrlo a mnogi se otrovali od mrazovca,
ubiranje veće količine srjemuša je zakonom zabranjeno i potrebna je dozvola i obučeni ljudi, kako bi se očuvao u prirodi jer ga ljudi nemilosrdno čupaju ugrožavajući i lukovicu i ne dozvoljavajući mu da procvjeta i baci sjeme kako bi se reprodukovao.
Šta onda raditi i kako iskoristiti ljekovita svojstva srjemuša?
Najbolje što možete učiniti za svoj organizam je da odete u čistu, nezagađenu prirodu i pojedete odmah, na licu mesta, 10-15 listova srjemuša i činite to dok ne procvjeta. (sremus.rs)