Vlasnik restorana "Ham Ham" iz Ljubljane Enes Mušić, Bosanac porijeklom iz Bihaća, upoznao je još kao dijete šta su neimaština i težak život. Mada je njegova porodica bila relativno imućna, u komšiluku je bilo siromašnih, pa ga je, sjeća se, to već tada žalostilo.
No, kada mu se kao vlasniku restorana u Ljubljani nekoliko nevoljnika požalilo da su gladni i da nemaju novca, odlučio je na ulazu svog ugostiteljskog objekta, uz dnevni meni, postaviti tablu sa sljedećim sadržajem:
"Sve ljude u financijskoj krizi, bez ustručavanja, uljudno pozivamo na topli obrok u vrijeme malice (slo. – užina)!". Uz taj poziv ovaj Bosanac je dodao i svoj moto:
"Nekome daš sve, pa mu malo znači, a nekome daš malo, pa mu znači sve".
Podrška poznatih Slovenaca
Vijest o ovom dobrom bosanskom čovjeku se brzo raširila Slovenijom, pa se svakodnevno uvećavao broj onih kojima je njegova ponuda značila jedini topli obrok toga dana.
Obim posla se povećavao, ali se promet smanjivao. Tako je Enes sam počeo raditi u dvije smjene kako bi imao manje izdatke za plaće. Uprkos iskušenjima, nije odustao od obećanja, nije se pokolebao u spremnosti da pomaže drugima. Izišao u susret svima kojima je bio jedina nada.
Mediji u Sloveniji su prenosili priču o dobričini rodom iz Bihaća, pitajući se koliko dugo će izdržati i hoće li država imati sluha pa ga osloboditi poreza makar na ono što razdjeli.
Odmah na početku razgovora smo ga i mi to upitali, kad smo ga ovih dana posjetili sa pjevačicom iz Slovenije Katjom Fašink, koja mu je na ovaj način htjela izraziti podršku:
"Ne! Država nema sluha za to. Plaćam porez i na to što hranim sirotinju za koju bi se država morala brinuti i još me samo strožije nadziru otkako su čuli za ovo", kaže uz smiješak Enes.
Sve je počelo kada je jednog dana grupa radnika došla na užinu u Enesov restoran. Među njima je bio stariji čovjek koji je pitao koliko košta pomfrit, jer nije imao novca za cijeli obrok.
Kelnerica Nataša Jurčec je to rekla šefu i rasplakala se toliko da ju je Enese jedva smirio. Potom je radniku ponudio besplatno cjeli obrok, ali je ponosni čovjek to jedva prihvatio.
"Ljudi se stide svoje neimaštine. Rade cijele dane, a opet nemaju dovoljno. To je zaista tužno i nepravedno", govori nam dalje Enes.
Tada je odlučio da će pomagati nevoljnicima i postavio poziv na besplatan obrok. Prvi koji je došao bio je penzioner, čovjek koji je, usprkos svemu, izgledao dostojanstveno. Oborenog pogleda je pitao da li je istina to što piše na tabli? Kad su mu poslužili hranu, stidljivo jeo, ne okrećući se ni lijevo ni desno. Kad smo mu na polasku kući dali još malo voća za poslije, nije mogao zaustaviti suze. Enes Mušić i osoblje njegovog restorana plakali su zajdno sa ovim čovjekom.
Sreća je u davanju
Enesu je i danas, kao i prvoga dana, teško kad susretne te ljude. Neki se stide pa dođu po užinu i odnesu kući, a neki čak traže za unučiće. Nekima užinu on sam vozi kući. Takvih je bilo preko tridesetak u vrijeme ovog razgovora.
"Mjesečno pdijelimo preko četiri stotine toplih obroka u restoranu", kaže Enes.
Sve bi bilo dobro da nisu oni koji su u mogućnosti platiti hranu počeli dolaziti u sve manjem broju, jer im je "bilo neugodno jesti u društvu siromaha". Tada su reagirali poznati u Sloveniji pa su došli u restoran Enesa Mušića. To je popravilo situaciju. Došao je čak i predsjednik Slovenije, gospodin Borut Pahor, koji je lično platio svoj ručak.
Kad čovjek vidi koliko se žrtvuje za druge i njegov stalni osmijeh na licu, teško biste pomislili da je Enes bivši perspektivan bokser. Kaže da svojim angažmanom želi djeci pokazati ispravan način života – mnogo rada i pomaganje ljudima.
Sretan je, dodao nam je još na kraju, što u svemu ima potpunu podršku porodice i što vidi da ih je usrećio pomažući drugima!
"Sreća je u davanju", zaključuje naš sagovornik.