Ahmeta Grahića, predsjednika Udruženja porodica nestalih lica općine Zvornik, i Hakiju Smajlovića, sekretara ovog udruženja, u nedjelju poslijepodne smo zatekli kako uređuju Memorijalni centar u Gornjoj Kalesiji, gdje su ukopani Zvorničani, ubijeni tokom etničkog čišćenja 1992. godine.
Grahić je u razgovoru za naš list kazao da brigu o Memorijalnom centru vode tek pojedinci okupljeni oko ovog udruženja, koji se suočavaju sa brojnim problemima.
Ko da plati čuvara?
Naime, Memorijalni centar, površine 20 dunuma, gdje je do sada ukopano 698 zvorničkih žrtava nema ko održavati, primitivci kradu čemprese i ukrasne lajsne sa mezarja, građevinske firme loše postavljaju nišane... I ono što je najgore, naveo je on, porodice žrtava sve rjeđe dolaze da urede mezare njihovih najmilijih.
- Imamo jedan problem - na koji način ovo održavati. Vidimo da je većina porodica u inostranstvu, a i ovi koji su ovdje rijetko navraćaju na mezarje. I kada dođu, svako želi da očisti onaj dio grobnog mjesta njegovog najmilijeg, kazao nam je Grahić.
Navodi da najveću podršku u održavanju i izgradnji Centra imaju od Općine Kalesija, te od federalnog Ministarstva za izbjegla i raseljena lica. Prošle godine imali su podršku i od Muftijstva tuzlanskog. No, kako bi se u budućnosti dalje gradio i održavao ovaj važan memorijalni centar, potrebna su dodatna sredstva i od drugih nivoa vlasti.
Kada je u pitanju održavanje Memorijalnog centra, ispričao nam je Grahić, mjesečno je potrebno izdvojiti oko 1.300 maraka, a, uz plaćanje vode i struje, taj iznos poraste i na oko 2.000 maraka.
- Uz to, imamo i stalne devastacije. Imali smo krađu čempresa (tuje), krađu ukrasnih lajsni sa česama. Tu bismo mogli angažovati i jednog noćnog čuvara koji bi boravio ovdje. Imali smo prigovor i od porodica da ovdje dolaze razni auti, svašta se radi, pa smo čak nalazili šprice od drogiranja i druga nehigijenska sredstva, kazao nam je Grahić.
Pored svih problema, naveo je on, porodice se suočavaju i sa problemom lošeg postavljanja nišana. Naime, firme izuzetno loše izvode radove kada su u pitanju nišani. Zbog toga, naveo je Grahić, mnogi su loše postavljeni. U to smo se uvjerili i mi tokom posjete Memorijalnom centru.
- Sa izvođačem sam imao dosta problema. Nije ih postavljao kako treba, nije gledao visinu, jedni su viši, jedni niži. Evo, sad je došlo vrijeme da se od one standardne dimenzije 25 puta 25 došlo do 25 centimetra, pojasnio je Grahić.
Ukop u junu
Ovo udruženje ima problema i sa identifikacijama, baš kao i brojna druga udruženja žrtava širom naše zemlje. Naime, za junsku dženazu su identifikovane tek četiri žrtve. Prema riječima Grahića, tijela iz grobnica Crni vrh i Kazanbašča, koje treba obraditi, nalaze se u Komemorativnom centru u Tuzli.
- Međutim, ta tijela se dolje nalaze u vrećama i ni mi sami ne znamo šta je tu problem. Najviše se govori da navodno živi članovi porodica nisu dali krv. Ali, po meni, to nije jedino opravdanje. Više smatram da se tu vrše neke opstrukcije. Znam dobro da smo mi Zvorničani, kada su uspostavljene laboratorije i timovi, prvi počeli davati krv, kazao nam je Grahić.
On je naglasio da zvorničke porodice od 1.570 nestalih još traže oko 500 svojih najmilijih, koje treba ukopati u Gornjoj Kalesiji ili na drugim mezarjima.
oslobodjenje