Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj 24. aprila dala je saglasnost načelniku Općine Živinice da može početi sječu hrasta u tamošnjoj kasarni radi doniranja drvne mase tvornici namještaja Konjuh.
Tvornica će poklon iskoristiti za pokretanje proizvodnje furnira, parketa i namještaja. Uprava za šumarstvo Tuzlanskog kantona prethodno je utvrdila da je riječ o hrastu lužnjaku, koji raste na močvarnom terenu, no s obzirom na to da je ovaj prostor isušen, njegov opstanak na toj lokaciji je doveden u pitanje. Vlast čini sve da Konjuh izvuče iz bezdana u kojem se nalazi već nekoliko godina.
No, kako joj ništa ne polazi za rukom, odlučila se da siječe drveće i poklanja ga tvornici kako bi ona imitirala proizvodnju, a javnosti stekla utisak da se kompanija diže na noge. Jer, nije ključni problem Konjuha što nema sirovine za proizvodnju, već ogromni gubici, sudske tužbe, hipoteke, neizmirene obaveze prema radnicima i državi, nestručan menadžment. Iz Živinica nema informacija o tome šta je uzrok sušenju močvare niti reakcije tamošnjih ekoloških grupa u vezi sa promjenom prirodnog ambijenta u krugu kasarne. Moguće je da iza svega stoji i lobi čijom su rukom (za sada još nevidljivom) jedna po jedna urušene tvornice u tuzlanskom kantonu, brže i dramatičnije nego u bilo kojem drugom dijelu bosne i hercegovine.
Ljutnja zbog ljute
Zeleni Neretva iz Konjica ove sedmice održali su 17. redovnu godišnju skupštinu. To je loša vijest za općinskog načelnika Emira Bubala (SDA), koji je mislio da će Zeleni prestati sa radom nakon što im je lani samovoljno ukinuo finansijsku podršku odobrenu u budžetu. Načelnik se na Zelene naljutio zbog toga što su u okviru javne rasprave o uticaju malih hidroelektrana na okoliš u rijeci Ljuta javno izrazili neslaganje sa izgradnjom visokih brana za akumulacije. Tu ljutnju je prenio i u 2014. godinu. U međuvremenu, aktivisti ovog udruženja za zaštitu okoline bili su izloženi različitim pritiscima lokalnih moćnika, zbog čega su neki napustili pokret. Uzgred, javno se govori da će načelnik Bubalo zbog nekih drugih nestašluka izvjesno vrijeme biti odsutan iz Konjica, a moguće je da se više neće ni vraćati na ovu dužnost.
U cijelom slučaju simptomatično je i to da vijećnici stranki na vlasti, ali ni oni iz opozicije, nisu reagovali na načelnikov bahat odnos spram nevladine organizacije koja je postala zaštitni znak Konjica i reprezent uspješnog rada civilnog društva u BiH. Otuda se ne treba čuditi zbog čega Općinsko vijeće Konjic ni nakon velikih požara koji su zahvatili područje Konjica 2013. (a i godinu ranije) nikad na dnevni red nije stavilo informaciju o tim požarima niti se pozabavilo zaštitom šuma. Da previše ne mare ni za Neretvu, o tome je u ovoj rubrici bilo riječi ranije u povodu nekoliko veoma opasnih zagađenja njenog vodotoka iz industrijskih postrojenja i kanalizacionih ispusta. Taj problem Zeleni Neretva veoma stručno su elaborirali u projektu realizovanom prošle godine.
Donacija za vodu
Brojne aktivnosti planiraju i do kraja ove godine. Jedna od tih je i zaštita područja Vrtaljice koju su svojevremeno kandidovali za park prirode pod zaštitom. Institucije nadležne za određivanje zaštićenih područja u Federaciji BiH tu inicijativu nisu prihvatile. Sa takvim stavom teško se mire, s obzirom na to da općina Konjic spada u područja sa najbogatijom florom i faunom, a pod zaštitom nema niti jednog kvadratnog metra prirodne površine. Ako oni neće da štite Vrtaljicu, mi ćemo je osvojiti - poruka je Zelenih.
Ideju iznesenu u ovoj rubrici o tome da se pred domovima zdravlja prije ljetnih vrućina postave javne česme prije izvjesnog vremena podržao je i Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Općine Stari Grad u Sarajevu. Prema njegovim riječima, nije problem napraviti česmu, ili fontanu, već odakle i kako plaćati vodu za njihovo napajanje. Ova opština godišnje za te namjere već izdvaja oko 100.000 KM, što, priznajem, nisu male pare.
Nije tajna da u BiH ima ljudi spremnih da finansiraju izgradnje javnih česmi. U tome su posebno izdašni Bosanci i Hercegovci iz dijaspore. Ako bi na slavinu instalirali fotoćeliju pa da voda teče samo kad joj se neko približi, troškovi bi se mogli znatno smanjiti. Podsjećam: slobodan pristup vodi u blizini domova zdravlja aktueliziraju velike ljetne, odnosno tropske vrućine kakve smo imali u proteklih nekoliko godina te potreba za pranjem ruku nakon izlaska iz ljekarske ordinacije ili laboratorije kao predostrožnost od infekcije, povećan broj pacijenata dječijeg uzrasta i starijih osoba željnih osvježenja itd. Očekujem da ideju o postavljanju česmi pred domovima zdravlja u narednim sedmicama javno podrže načelnici opština po profesiji ljekari, a potom i drugi.
(Oslobodjenje)
Objavi komentar