U savremenom značenju pod riječi hospis podrazumijeva se zgrada ili objekat u kojem se pruža palijativna njega bolesnicima u termalnom stadiju. Međutim, hospis je mnogo više od toga, to je, prije svega, razrada filozofije koja se, prema Udruženju za hospis Južne Australije, može sažeti na sljedeći način:
Foto: Didier TORCHE | Damir Aganović
"Hospicijska njega prihvaća smrt kao normalan proces i shvaća je kao posljednju fazu života osobe koja umire, kao posebno vrijeme za integraciju i pomirenje. Nadalje, prihvaća potrebu umirućih da žive potpuno, dostojanstveno i udobno sve dok ne umru i ne požuruje niti odgađa smrt. Konačno, ona osigurava podršku ožalošćenoj porodici i prijateljima." Naglasak je na interdisciplinarnom pristupu tretmana bolesnika i članova porodice od spoznaje o dijagnozi neizlječive bolesti do razdoblja žalovanja nakon smrti pojedinca.
Mirno okruženje
Upravo želeći pomoći teško bolesnim pacijentima, ali i njihovim porodicama da im se obezbijedi kvalitetan život do samog kraja, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu 2012. godine pokrenuo je projekat izgradnje hospisa u Sarajevu.
"Mi već imamo jedan vid hospisa u Nahorevu, ali to jednostavno nije dovoljno za palijativno zbrinjavanje svih bolesnika kojima je neophodna pomoć od palijativnog zbrinjavanja, terapije hroničnog bola, fizioterapije, okupacione terapije, do uključivanja porodice i njegovatelja u proces podrške i njege, te psihološke podrške porodici u žalovanju nakon smrti bolesnika. Naime, raspolažemo sa samo 16 kreveta, a imamo oko milion stanovnika koji gravitiraju ovom području", kazao nam je generalni direktor KCUS-a Damir Aganović.
Prema njegovim riječima, jedan od strateških ciljeva uprave KCUS-a, pored unapređenja i modernizacije medicinskih usluga, jeste i jačanje palijativne njege, odnosno formiranje hospisa.
U skladu s tim, prije dvije godine napravljen je idejni projekat, a stručna ekipa u ime KCUS-a je obišla neke od najpoznatijih hospisa u regionu, s posebnom pažnjom na hospis u Sloveniji.
"Ono što je izuzetno važno jeste da hospis mora biti na jednom mirnom, izmještenom mjestu, ugodnom, okružen zelenilom. Znači, prostor treba imati veliki komfor, ali da nema klasični bolnički izgled, nego udobne prostorije sa zelenilom i prirodom okolo. Upravo za ovu namjenu mi imamo objekat Klinike za fizijatrijsku medicinu i rehabilitaciju UKC-a Sarajevo na Ilidži, koji predstavlja idealan spoj za ovu namjenu jer objedinjava važne eksterne i interne faktore kao što su mirno okruženje u prirodi, prostor, kadar i oprema za pružanje fizikalne terapije u skladu sa svjetskim standardima", kazao nam je Aganović.
Prema njegovim riječima, formiranje hospisa podrazumijeva jedan multidisciplinarni tim od anesteziologa, koji se najčešće bavi terapijom boli, preko ljekara, koji će rješavati sve ostale fizičke probleme, fizioterapeuta, psihologa, pa do dušebrižnika.
- To je jedna interakcija i zdravstva i porodice samog pacijenta, kazao je Aganović.
Cilj palijativnog zbrinjavanja je da se dostigne najveći mogući kvalitet življenja za bolesnika i njegovu porodicu u postojećim okolnostima, odnosno podizanje kvalitete života smanjenjem boli. Da bi se postiglo ublažavanje simptoma bolesti, potrebne su dobra komunikacija s bolesnicima i njihovim porodicama i dobra organizacija palijativnog zbrinjavanja, što je moguće ostvariti uspostavom ustanova poput hospisa.
"Prosječno trajanje boravka u hospisima je 10-14 dana i za to vrijeme pružaju se bolesnicima ublažavanje simptoma bolesti i odlična njega. Palijativna njega i hospis uglavnom su povezani s malignim bolestima, mada on nije samo za onkološke, nego i za pacijente koji boluju od hroničnih, neuroloških, pulmoloških, srčanih bolesti i drugo. Hospis se često u javnosti, među laicima ali i stručnim grupama, smatra mjestom gdje se treba dostojanstveno umrijeti, ali ne znači to. Pacijenti koji bi boravili u hospisu imali bi okupacionu terapiju, fizijatrijsku potporu, pomogalo bi im se da se riješe nekih od teških simptoma bolesti kao što su bol, mučnina, gušenje i drugo...", navodi Aganović. Dodaje kako bi se pacijentima u hospisu obezbijedila maksimalna kvaliteta života i omogućio im se proces integracije.
Kako je on naglasio, izgradnjom hospisa na Ildiži postigao bi se najviši mogući nivo palijativne njege bolesnicima kojima je ova pomoć najpotrebnija.
Kampanja
"Hospis bi zauzimao površinu od 2.000 kvadratnih metara kapaciteta 10 jednokrevetnih soba u prizemlju za odrasle i sedam jednokrevetnih soba na prvom spratu za pedijatrijsku populaciju. Objekat bi sadržavao i sve ostale prateće sadržaje od sobe za dnevni boravak, igraona, biblioteka, kuhinja, ambulante", istakao je Aganović.
Prema njegovim riječima, dio objekta predviđen za izgradnju hospisa je devastiran, a vrijednost njegove izgradnje se procjenjuje na šest miliona KM.
"Vrijednost projekta možda jeste velika, ali bi se ona sigurno dugoročno isplatila, jer bismo podigli nivo kvalitete života ljudi sa teškim problemima, bolestima, često uznapredovalim karcinomima kada klasična medicina nema više svoje uporište. Međutim, svi naši dosadašnji napori da pronađemo finansijera za ovu više nego humanu namjenu do sada nisu prepoznati. U narednom periodu planiramo pokrenuti širu kampanju s ciljem realizacije ovog projekta", istakao je Aganović.
Aganović naglašava kako je Univerzitetski klinički centar Sarajevo kao najveća i najznačajnija zdravstvena ustanova na teritoriji Bosne i Hercegovine spremna preuzeti socio-društvenu i etičku odgovornost prema pacijentima u prepoznavanju i rješavanju problema pružanja adekvatne zdravstvene zaštite iz oblasti palijativne medicine.
Reakcija na nemoć
Savremeni koncept palijativnog zbrinjavanja začet je u Velikoj Britaniji početkom šezdesetih godina ovog vijeka kao reakcija na nemoć u liječenju malignih bolesti (otvaranjem St. Christopher’s Hospicea). Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, palijativna njega je pristup koji poboljšava kvalitet života bolesnika i članova njihovih porodica, suočavajući se s problemima vezanim uz bolest koja prijeti životu. Ona to čini putem sprečavanja i olakšanja trpljenja, pomoću rane identifikacije i besprijekorne procjene i liječenja boli i drugih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih.
Hospis u Tuzli
Krajem 2003. godine, uz pomoć organizacije Sisters of the Cross and Passion, otvoren je i Centar za palijativnu njegu u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla sa kapacitetom od 13 kreveta. Potom, 2005. se u UKC-u Tuzla otvara i dnevni hospis sa dnevnim prihvatom 12 pacijenata, edukativni centar sa knjižnicom 2006, a 2009. godine dolazi do otvaranja i dječijeg hospisa.
oslobodjenje
Objavi komentar