Čestitam svim muslimanima za novu godinu njihovu čvrstu odluku da neće obilježiti “najluđu noć” u godini.
Čestitam svakom pametnom mladiću i djevojci koji razmisle o ovoj noći, noći muka i glavobolje, pa odluče da se ne odazovu na poziv prijatelja za proslavu ove noći. Čestitam im što će odbiti nagovaranja u kojima se ističe da će se dobro zabaviti ako cijelu noć provedu urlajući ni sami ne znajući zašto ili u najmanju ruku zbog toga što svi urlaju.
Čestitam svakom roditelju koji svom djetetu ne dozvoli da se u ovoj noći “izurla” i koji ostane u svojoj kući čuvajući svoju tradiciju dini islama.
Kako ne osuditi “najluđu noć” kad nas svaki put glava zaboli kada čujemo o njenim posljedicama, kako za one koji su u njoj urlali, tako i za probleme koje naprave u svojoj okolini.
U ovoj noći, kako kažu, sve je dozvoljeno: plašiti male bebe paljbom petardi u ponoć pa sve do same zore, skakati i plesati do iznemoglosti jer starci koji žive sprat ispod nemaju tu noć pravo pozvati u pomoć jer bi time uskratili neizmjernu sreću i urlanje tim “sretnim” mladićima.
Kada bi svi oni koji željno čekaju ovu noć barem na tren zastali i razmislili o toj noći, zapitali se šta ta noć ima zajedničko sa nama, muslimanima, kakve veze s nama ima glavni lik u toj noći koji je uvijek nasmijan i koji djeci uručuje paketiće koje su platili njihovi roditelji?! Kad bi…
Taj glavni i omiljeni lik novogodišnjih ludorija jeste Djeda Mraz, onaj bjelobradi čiko u crvenom, o kojem Wikipedija navodi sljedeće:
“Porijeklo ovog lika je iz starih religija germanskih i slovenskih naroda. Pokrštavanjem ovih naroda, njihova vjerovanja su kombinovana sa likom hrišćanskog episkopa Nikole…” koji će za nekoliko dana “obradovati” muslimansku djecu sa svojim prelijepim darovima i uliti im nadu da još uvijek ima ljudi dobre duše.
Kada znamo da se novom godinom po gregorijanskom kalendaru obilježava rođenje Isusa (Isaa, alejhis-selam), čiji je datum rođenja zasigurno netačan jer do sada to ničim nije dokazano, i ako imalo razmislimo o tome, shvatit ćemo da je slavljenje obilježavanje Nove godine usko vezano za kršćanstvo i tretira se vjerskim praznikom baš zato što se pojavljuje sveti Nikola i zbog samog rituala dočeka ponoći, koje kod muslimana ne predstavlja promjenu jednoga datuma u drugi, već je od naše tradicije da sutrašnji dan nastaje nastupanjem akšam-namaza, poput dolaska mjeseca ramazana gdje prvu noć klanjamo teravih-namaz, a još nismo zapostili.
Islam strogo zabranjuje oponašanje kršćana i židova u njihovim vjerskim ubjeđenjima i obilježavanje njihovih praznika, kao što Allah u Kur’anu kaže:
“I ako bi se ti pokorio njihovim prohtjevima nakon što ti je jasno obznanjeno, ne bi mimo Allaha sebi našao zaštitnika niti pomagača”.
U povodu obilježavanja kršćanskih praznika, poznati hafiz imam Zehebi odgovorio je onima koji su govorili da to obilježavaju radi žena i djece kako bi se razveselili:
“Najgore stanje ljudi jeste kod onih koji svoju porodicu i djecu izlažu Allahovoj srdžbi.”
Također imam Zehebi prenosi predaju od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je rekao:
“Onaj ko u danima kršćanskih praznika ukrasi kuće i ulice i onaj ko ih oponaša u tome, a zatim mu dođe smrt a da se ne pokaje od toga, bit će proživljen sa njima na Sudnjem danu.”
(Bilježi imam Bejheki, a šejhul-Islam Ibn Tejmijja ocijenio ju je vjerodostojnom)
Mi muslimani imamo dane u kojima se veselimo i slavimo onako kako dolikuje svakom pametnom i razumom obdarenom čovjeku, imamo svoje praznike, dva Bajrama, koji su nam dovoljni i zato se kanite te “lude noći” kako vas ne bi potpuno izludila!
Molim Allaha da svakome podari snage i pronicljivosti da istinu vidi istinom i da je slijedi, a da neistinu vidi onakvom kakva ona i jeste i da se kloni njenog puta! Amin!
Podijelite ovaj sadržaj…
(Novihorizonti)